Dr. Franjo Tuđman, Prvi hrvatski predsjednik, povjesničar
14.05.1922-10.12.1999. – u spomen

U Velikom Trgovišću 14.05.1922. u seoskoj obitelji Stjepana i Justine veselje…na svijet dolazi sin Franjo koji će, kako se kasnije pokazalo, odigrati veliku ulogu u ostvarenju tisućljetnog sna svih Hrvata, odnosno biti ključna osoba da napokon Hrvati imaju svoju državu….
Rodio se u obitelji srednjeg imovinskog stanja, otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik. Obitelj je podržavala Hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom Mačeka, ali mladi Franjo se okreće tijekom 2.svjetskog rata komunističkim partizanima kada prekida školovanje i pridružuje se antifašističkom pokretu. Djelovao je na sjeverozapadu Hrvatske kao aktivni član KPJ. U siječnju 1945. poslan je u Beograd u Vrhovni štab vojske bivše države gdje je radio u personalnoj upravi tadašnjeg Ministarstva obrane.
Godinu dana kasnije dogodila se obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razriješena. Naime, njegov otac i pomajka umrli su nasilnom smrću, govorilo se da je riječ o suicidu odnosno nesretnom slučaju. Ipak se govorilo kako je ustvari otac ubijen od OZNE, jer je bio glasni kritičar nove totalitarne vlasti.
Sve to nije mladoga Franjo zaustavilo u napredovanju te je kasnije završio i Višu vojnu akademiju (1955-1957).
Godine 1954. postaje tajnik, a četiri godine kasnije i predsjednik tadašnjeg vojnog nogometnog kluba Partizan te su pod njegovim vodstvom, što je zanimljivo, odabrane i službene boje dresa crno-crne boje, a sve po uzoru na NK Juventus!
Bio je povjesničar i to vrlo aktivan te su kasnije od njega mnogi generali u svom napredovanju koristili knjige koje je objavljivao!
Godine 1960. promaknut je u čin general majora, ali je već iduću godinu svojevoljno napustio vojnu službu! Glavni motiv mu je bio što je bio širokog duha i zainteresiran za sve sfere društvenog života, a to se u djelatnoj službi nije moglo nikako, pogotovo u tadašnjoj tzv.JNA koja je držala sve pod kontrolom. Imao je materijalno, ali ne i duhovno, i zapravo je zato napustio Beograd i već 1961. godine u Zagrebu osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest) čiji je ravnatelj do 1967. Također je i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu (danas Fakultet političkih znanosti) gdje je predavao ”socijalističku revoluciju i suvremenu nacionalnu povijest”. Godine 1965. stječe zvanje doktora povijesnih znanosti.
Kako se polako okretao svome izvoru – hrvatstvu, 1967. je izbačen iz saveza komunista, zabranjeno mu je predavanje te je i umirovljen u 45. godini života! Prvi je progovorio o nametanju krivnje hrvatskom narodu zbog postojanja NDH te o marginalizaciji i provincijalizaciji Hrvatske i Jasenovačkom mitu koji je kako i danas vidimo djelo velikosrpske propagande! To je najbolje objasnio u svojoj najpoznatijoj knjigi ”Bespuća povijesne zbiljnosti” (1989.) koja je izavala burne reakcije, ali i veliko zanimanje javnosti!
Tijekom 1971.Franjo Tuđman je još više radikalizirao i izrazio svoje stavove što je, naravno, izazvalo osudu tadašnjeg komunističkog vodstva Tripalo-Dabčević-Kučar. I već 1972. dolazi do sudskog procesa gdje je Franjo trebao biti žrtveno janje i primjer ‘’tvrdokornog nacionaliste’’ koji kao održava veze s politickom emigracijom,a što je bilo po njima itekako zabranjeno.
Zahvaljujući poznanstvu s Miroslavom Krležom te njegovom intervencijom kod Tita, izbjegao je višegodišnju robiju te je osuđen na dvije godine koje će kasnije biti smanjene na devet mjeseci!. No, tu ne prestaju progoni Franje Tuđmana. Naime, odlaskom Tita, u veljači 1981. osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu svakog djelovanja unutar pet godina, a sve zbog intervjua za švedsku i njemačku televiziju. U Lepoglavi je bio od siječnja 1982. do veljače 1983. kad je pušten na liječenje, da bi već u svibnju 1984. ponovno bio vraćen na izdržavanje ostatka zatvorske kazne, ali je, isto tako ponovno zbog zdravlja, uvjetno pušten u rujnu iste godine.

 

Od 1987. godine dr.Franjo Tuđman pono vno ima svoju putovnicu,od tada još intenzivnije obilazi Hrvate po svijetu, zapravo od tada kreću završne pripreme za ono sto će se dogoditi kasnije!
Najbitnije je da je Tuđman shvatio da se u slučaju radikalizacije stanja i sukoba sa srpskom ideologijom može osloniti samo na vlastite snage i jako je dobro procjenio da će biti i pasivna uloga međunarodne zajednice, što se na kraju nažalost i obistinilo!
Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu. Ideja koja ga je vodila bila je državno osamostaljenje Hrvatske i ujedinjenje šire mase svih političkih ideologija!
Kao predsjednik HDZ-a u Hrvatskom saboru je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Republike Hrvatske i kao takav, usprkos svih previranja i događaja, ostaje Prvi hrvatski predsjednik sve do smrti 10. prosinca 1999.godine.
Nekako s 15-om godišnjicom njegove smrti poklapaju se i pripreme za novog predsjednika, odnosno kampanje koja je ponekad i pregruba i ‘’ispod pojasa’’, a u biti se manje-više pozivaju upravo na njega i njegovu misao i vodilju ujedinjenja koje su i dovele do ostvarenja tisućljetnog sna o Hrvatskoj državi.
Nažalost, svjesni smo situacije u kojoj se nalazimo, kao i pokušaju razjedinjavanja onih koji od pokojnog Tuđmana imaju samo onu vanjsku formu, a bojim se da su u biti i u unutrašnjosti sebe negdje drugdje, a nikako za dobrobit ove zemlje I naroda.
Nadam se da će narod izići u što većem broju i stvarno, po prvi puta nakon smrti Prvog hrvatskog predsjednika, velikom većinom izabrati sebi pravoga i novoga predsjednika/predsjednicu, a ne kao do sada da mala izlaznost, a time i manji broj državljana izabere i nametne većini, koja je u polusnu, svoju volju!
Sve u svemu, nadam se i vjerujem kako će napokon ova zemlja krenuti u onom pravcu koji joj i priliči i da se napokon ujedinimo bez ideoloških predrasuda i dijeljenja, a to ćemo postići samo ako rasvjetlimo povijesnu istinu te se okrenemo svi zajedno u bolju i istinitiju budućnost!
Neka je laka hrvatska zemlja koju je nesebično cijenio i volio našem jedinom i pravom Prvom predsjedniku Republike nam Hrvatske dr.Franji Tuđmanu!

 

 

Kazimir Ištuk

 

 

 

PODIJELI