Ima nas koji još uvijek sanjamo
svoj stari san,
stare prijatelje, svoj dom.
Ima nas koji pretrčimo
samo u jednom danu, samo u jednom satu,
a nekad i u sekundi
sve poznate ulice,
pa zavirimo posvuda, u kuće i u dvorište,
zvonimo na vratima,
rukujemo se i pozdravljamo sa svima redom,
sa starim znancima,
prolaznicima,
psima, mačkama, vrapcima …
Ima nas koji smo davno otputovali
daleko od svojih domova,
ali se vraćamo stalno s istim snovima
na isti prag.
Ima nas koji smo prošli
tisuće kilometara po različitim zemljama,
a ostali isti.
Ima nas –
ili baš i nema?
Nela Stipančić Radonić
