Helloween

346

Hajde sada da razgovaramo malo o nadasve popularnom Halloween-u ilitiga Noći vještica koje se poklapa s katoličkim odnosno kršćanskim blagdanom Svih Svetih.

Keltski utjecaj

Kelti su slavili 01.11. kao početak svoje kalendarske godine. Proslava je bila posvećena ponovnom rađanju Sunca i božanstva koje ga je utjelovljivalo. Riječ je o bogu Samhainu koji je, kao kod mnogih indo-europskih bogova, imao dvoliko značenje: ono od rađanja i života i ono od smrti i umiranja. Zapravo, solarni ciklus je upravo to i predstavljao: umiranje i rađanje, stoga ni ne iznenađuje da je Samhain imao potpuno iste odlike.

Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Samhain je bio najvažniji bog keltskih plemena. Bukvalan prijevod njegova imena sa staro-irskog jezika je „kraj ljeta“. Osim divinacije, različitih rituala vezanih za kraj sjetve i početak zime, lova i ribolova, te paljenja prvih vatri za grijanje, Samhainov praznik je ponekad uključivao i ritualno žrtvovanje. Interesantno je da su potpuno iste običaje imali i stari Feničani.

Rimski utjecaj

Dolaskom Rimljana u Galiju (današnju Francusku, Nizozemsku, Belgiju) i Britaniju, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći, prema starom rimskom vjerovanju kojeg su Rimljani preuzeli od Grka, a Grci od Sumera, bog smrt preuzima vlast nad svijetom, ubija boga Sunca, a božicu vegetacije odvodi u podzemlje gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih.

U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima. Vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom kako bi se griješne duše uplašile, a dobre pronašle put kući.

Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.

Amerikanizacija Noći vještica

Interesantno je da popularni almanasi iz Sjeverne Amerike iz XVIII i XIX vijeka nisu ništa pisali o Halloweenu kakvog poznamo danas. Puritanci New Englanda su, u stvari, imali snažnu odbojnost prema Noći vještica, no to se stanje mijenja u trenutku kada Sjeverna Amerika prima ogroman broj Irskih i Škotskih imigranata i na koncu Welšana koji su još uvijek imali žive, pa ipak iskrivljene i kristijanizirane, praznike boga Samhaina.

( izvor: matrixworld.hr )

 

Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog grješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se riješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O’Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.

( izvor: wikipedija )

Dalje, iako je današnji „praznik“ Halloween potpuno izgubio gotovo sve od svoji prijašnjih značenja, djeca ga vole jer je svojevrstan „mračni“ disneyland, što će reći, prepun užasnih maski, zastrašujućih izdubljenih bundeva i – ofkors – slatkiša.

Po meni, a to je samo moje skromno mišljenje, sam naziv – „Noć vještica“ jest nešto što bi trebale slaviti samo i isključivo vještice i oni koji se tako osjećaju. Danas je moje dijete reklo da li ćemo mi slaviti Noć vještica. Odgovorila sam da nećemo, jer se u našoj kući ne slavi Tama, nego Svjetlo.
U našoj kući, bez obzira na sve, slavimo Život, a ne Smrt.

Ponovno ispadam radikalna i zatucana. I ponovno se toga ne sramim. Jer, čvrsto i odgovorno tvrdim da ukoliko „slavimo“ vještice, bogove i božanstva mraka i smrti, u stanju smo prizivati tolike količine negativne energije i na nas i na našu ( nevinu ) djecu.

Koja vam je to fora?

Izdubite bundevu, ukrasite ju raznoraznim grimasama boli i vriska, uturite u nju svijeću kako bi izgledala što grotesknije i tutnete ju na prozor da „osvjetljava“ vaš dom. Ma šta će ta bundeva osvijetliti???

Ništa!!!

Samo vam je pamet zamračena.

Ne moraš nužno biti katolik da bi shvatio koliko su ovi ( poganski ) običaji u svom začetku grozomorni. Ljudi se boje da će mrtvi izići iz svojih grobova pa im na kućnom pragu ostavljaju krumpire, mrkve i zelje.
?!?!?!

I onda su kršćani glupi????

A vi svi partijaneri i Halloween zagovornici ste na vrlom intelektualnom nivou, kako mogu slobodno prosuditi, ja – katolkinja – guska.

Dalje, ako stalno kukate kako su svi ljudi oko vas zli, pokvareni, dvolični, ljubomorni, frustrirani, lašci itd., itd., a vi sami ne prizivati svojim djelima Dobrotu i Mir u vaše živote, već upravo suprotno, Strah i Smrt, normalno je da se to vraća kao bumerang. I opet, da niste vjernici, vjerujete u nešto.

Karmu.

Sudbinu.

Nešto.

Pa onda, prema eto, knjizi new-age ili nekog već smjera, „Secret“ ( Tajna ) – ono ste što mislite. Svaku misao koju odašiljete u Svemir, vratiti će vam se. I tako, dođe taj 31.10., vaši domovi su „nakinđureni“ bundevama, koje ćete sutradan baciti u smeće, umjesto da ste djeci juhu skuhali od njih, svi članovi su bespogovorno maškarani u zombije, vukodlake, vampire, vještice i slične nakaze, s umjetnih zuba curi umjetna krv da dojam užasa bude još strašniji, po cijelom gradu, selu i zaseoku organiziraju se „grande Halloween party-ji“ i svijet se pretvara u beskrajnu masu strave, užasa i grozomornog cereka.

Uzmimo da se ja u tom trenu nalazim negdje u svemiru i poput Malog princa teleskopom promatram Zemlju. Što vidim?
Rijeke mladih ljudi odjevene u čudovišne maske kako se slijevaju ulicama iz birtije u birtiju; kuće osvijetljene cerekima šupljih tikvi; mrak i jezu.

Negdje sam pročitala kako će oko 1000 djece biti ritualno žrtvovano u sotonističkim obredima te noći, 31.10. mislite da pričam gluposti i o kakvim sotonistima brijem? Ako negirate Zlo, zašto ga onda slavite? Ako negirate Dobro, zašto se križate na grobljima svojih pokojnika?

Pitanje je – u što vi ljudi, braćo kršćani ( ipak vas je 87% ) zapravo vjerujete???

Kruha i igara, jel` tako?

Use, na se i poda se…tako bi nekako ispalo.

Jeste li svjesni da sve što veličate vraća vam se u život?
Sve što slavite, prizivate.
Sve što ljubite, u to se pretvarate.

„Tijekom Noći vještica sotonisti koriste malu djecu, kao što sam ja bila, kao seksualne idole za obožavanje. Druga djeca imaju mnogo goru sudbinu. Smrt. Znam da je to više od onog što bi mogli zamisliti, ali je to istina. Jedva mogu pisati ove riječi zbog istine koja donosi bol veća nego što mogu podnijeti. Da nije milosti i ljubavi Isusa Krista, ne bih bila ovdje, da pišem sve ovo’, piše Beth koja upozorava: ‘Sotonstički rituali nisu novi u našem svijetu. Oni su tu prisutni tisućama godina, oni se spominju i u Bibliji, kada su ljudi žrtvovali svoju djecu bogu Moleku. Molek je bog ljudskih žrtava, a on je vrlo obožavan u sotonskim kultovima, zajedno s mnogim drugim bogovima i božicama. Molek je demon, a ne bog, i on je pod kontrolom samog Sotone. U davna vremena sotonistički rituali su se činili na otvorenom, javno gdje ih je svatko mogao vidjeti. Oni nisu bili skriveni. No, vremena su se promijenila, rituali nisu prestali, oni su samo premješteni ma mjesta na kojima nisu mogli biti otkriveni, objašnjava Beth, bivša vještica na svom blogu i piše stvarnost koje kako kaže, ni mnogi kršćani nisu svjesni.

‘Mnogi kršćani slave Noć vještica i ja imam stvarnu potrebu progovoriti o toj đavolskoj laži’, kaže Beth koja dodaje da sotonisti  i sve druge sekte vjeruju kako je te večeri granica između mrtvih i živih najtanja pa se raznim ritualima pokušava stupiti u kontakt s mrtvima, odnosno demonima’ upozorava Beth koja dodaje da su svi sotonistički ritali u svijetu povezani i učinjeni s istim ciljem – uskladiti i ujediniti ljude kraljevstva tame, tako da oni mogu  napuniti zlom za đavolska djela. Đavao se pritom služi lažima i obmanama jer usmjeren je prvenstveno na Božje ljude, njegov cilj je zavesti izabrane! I zbog toga je naizgled benigna zabava na Noć vještica monstruozna. Zato što nitko kršćane neće upozoriti na demonsko zlo kojeg obavijeni lažima svojom voljom prihvaćaju u toj večeri…., svjedoči Beth između ostalog!“

( izvor: dnevno.hr )

Zlo postoji od praiskona. I čaranja i vračanja i proricanja. Crna magija. Crne mise. Sotonisti. Mislite da nisam u pravu?
Znate li koliko „vještica“ živi i „radi“ u svijetu, posebno u ruralnim sredinama brdovitog Balkana???

Masa!!!

Mislite da je zapadnjačka ( Ne ) kultura toliko napredna i civilizirana i moderna i „hoch“ da je nemoguće apsolutno i pomisliti da tamo neka baba „čara-bara-lokotara“. E dragi moji, na toliki broj iscjeljenja i oslobođenja od zlih duhova, na toliki broj izvšenih egzorcizama, a sada ne govorim SAMO unutar Katoličke Crkve već ovdje ubrajam i ostale vjere, vrlo je i kristalno jasno da je najveća zamka Zloga uvjeriti svijet da Ono – ne postoji.

Umotati se u masku privlačnosti.

U celofan.

Kao slatkiš za Halloween.

Niti jedna vjera, ne slavi Noć vještica. Niti je to vjerski blagdan. On je više kao marketinški, u što Zli želi da povjerujemo. Kao produkt kapitalizma. Konzumerizma. A nije. Jer je kristalno jasno, i prema samom nazivu „Noć vještica“ što se u ovoj noći i kako- sčavi.

Vještice.

Okultno.

Tama.

U mojoj se župi i ove godine organizira bdijenje naziva Holywinn – Svetost pobjeđuje kao odgovor na masovnu histeriju slavljenja Helloweena. Sam naziv govori na što smo zaista pozvani, svi odreda – na svetost.

Stvoreni smo za Ljubav.

Ljubav nas je stvorila.

Hodimo u Svjetlosti i ne dozvolimo da nas se zavlači i obmanjuje, a posebice, u današnje vrijeme, kada su nam djeca izložena velikom riziku zatupljivanja i umasovljavanja, ne dajmo njihove umove i njihova srca ukalupiti u ono što svijet kaže da je prihvatljivo.
Jer NIJE!
Jer mi nismo od Svijeta.

Svijet i sve što je svjetovno pripada egu i užicima tijela. Užitak koji nikada neće biti ispunjenje.

Ne dajmo svoju djecu.

Dobrodošli ste svi na bdijenje u župi Presveto Trojstvo u svetoj Nedelji, koje će se održavati navečer 31.10. (http://zupa-presvetotrojstvo.hr/ ) . Što odašiljemo – to nam se vraća.

Vjerujmo i molimo za mir, dobro, slobodu i ljubav.

Molitva čini čuda!

Mir i dobro!

Maja Vidaković

 

PODIJELI