Jer svi se mi moramo pojaviti pred sudištem Kristovim… (2. Korinćanima 5:10)
Pavao kaže kako ćemo se svi, i propovjednici i drugi ljudi, morati „pojaviti pred sudištem Kristovim“. Međutim, ukoliko ćete već ovdje i sada naučiti živjeti pod nadzorom Kristove čiste svjetlosti, vaš konačni sud donijet će vam samo zadovoljstvo kada vidite koje je djelo Bog ostvario u vama. Živite neprestano se podsjećajući na Kristovo sudište i koračajte u znanju o svetosti koju vam je dao. Toleriranje pogrešnog stava prema drugoj osobi prouzročit će da slijedite sotonski duh, neovisno koliko bili sveti. Jedna jedina tjelesna prosudba druge osobe, put je do pakla. Odmah iznesite to na svjetlo i priznajte: “O, Bože, kriv sam za to”. Vaše će srce postajati sve okorjelije, ukoliko to ne učinite. Jedna od kazni grijeha je uvažavanje i prihvaćanje istoga. Nije samo Bog taj koji kažnjava za grijeh, već se grijeh utvrđuje u grešniku i uzima svoj danak. Nema te borbe ili molitve koje će nas osposobiti da prestanemo činiti određene stvari, a kazna grijeha je u tome što se postupno navikavate na njega sve dok napokon ne dospijete dotle, kad više niti sami ne uviđate kako je to grijeh. Nijedna snaga, osim one koja dolazi kad smo ispunjeni Duhom Svetim, ne može promijeniti ili spriječiti posljedice svojstvene grijehu.
“Ako li u svjetlu hodimo, kao što je on u svjetlu…” (1. Ivanova 1,7). Za mnoge od nas, hoditi u svjetlu znači hoditi u skladu sa standardom koji smo postavili za drugu osobu. Najsmrtonosniji stav farizeja koji danas iskazujemo nije licemjerje, već ono što proizlazi iz nesvjesnog življenja laži.
– Oswald Chambers –
Njegujem li neki grijeh na koji sam oguglao, uvažio ga i prihvatio pod normalno? Želim li ga se istinski riješiti?
