DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU-Koga god nađete, pozovite na svadbu.

160

XXVIII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 15. 10. 2017.

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Iz 25,6-10a; Ps 23,1-6; Fil 4,12-14.19-20; Mt 22,1-14

I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče.

I reći će se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Jahvina na ovoj gori počiva!” Iz 25,6-10a

Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi  i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.  Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge. Ps 23,1-6

Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Fil 4,12-14.

A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. Fil 4, 19-20.

Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

“Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: `Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!` “Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. “Tada kaže slugama: `Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!` “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: `Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?` A on zanijemi.

Tada kralj reče poslužiteljima: `Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.` Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih. Mt 22,1-14

Uvod

Znate li  što se dogodilo 29.04.2011. ??? Jeli je netko od vas možda dobio pozivnicu da bude gost na kraljevskoj svadbi unuka kraljice Elizabete, princa Williama i Kate Middleton?  

Možda ste se nasmijali kada sam vas to upitao, jer to smatrate nemogućim? Ipak, da ste dobili pozivnicu za to vjenčanje smatrali bi se izuzetno počašćeni što  možete da sjedite u društvu predstavnika svjetske aristokracije koja je nazočila tom slavnom i spektakularnom događaju. Zasigurno na to ne bi zaboravili dok ste živi.  Sigurno bi se iz vašeg pričanja osjetilo silno uzbuđenje i radost što ste imali tu čast vidjeti sretan par na svoje oči.

Da ste bili pozvani na kraljevsku svadbu, bili bi veoma zabrinuti što će te obući jer i vaš stil odijevanja trebao bi pokazati veliku čast vašem domaćinu. Zasigurno bi učestvovanje na takvom događaju pokrenulo kod vas ogromne pripreme.

Ipak, takvu sličnu pozivnicu dobili smo svi od reda a da možda toga nismo ni svjesni. Pozivnicu smo dobili od samog Kralja nad kraljevima. Ako pozitivno odgovorimo na taj poziv, bit će nam udijeljena čast svemirskih razmjera. Jesmo li toga svjesni?

Homilija

Kada bi god dobili poziv da dođemo na svadbu, zasigurno bi to u nama uvijek izazivalo dvostruke emocije. S jedne strane je to bila radost zbog vjenčanja kojem ćemo prisustvovati, a s druge strane briga da za taj događaj budemo spremni. Tada razmišljamo o daru koji ćemo dati i o odjeći, što ćemo za tu prigodu obući.

U Bibliji postoji nekoliko mjesta koje slikovito opisuju naš susret s Bogom. Jedna od predivnih slika je gdje nas sam Bog poziva na uzvišenu gozbu koju On priprema. Proroka Izaiju s pravom možemo nazvati evanđelistom Starog Zavjeta jer nam je preko njega Bog otkrio predivna obećanja koja nas čekaju. Prorok Izaija opisuje gozbu na koju je pozvan Božji narod. Gozba će biti kada Bog uništi zlo i grijeh. Bit će to gozba u slavu konačne pobjede i završetak te ere u kojoj je dominiralo zlo i grijeh. Na toj će gozbi učestvovati pobjednici.

Možda odmah mislimo kako imamo problem. U našem životu često smo podlegli grijehu i smatramo da baš i ne možemo se smatrati pobjednicima. Nekako se ne osjećamo snažni u borbi protiv grijeha. Sjećam se pobjede u Domovinskom ratu nakon akcije „Oluja.“ Kao narod bili smo ponosni jer smo pripadali pobjednicima. Bez obzira što mnogi nisu aktivno učestvovali u toj akciji, smatrali su se pobjednicima jer su bili na pobjedničkoj strani. Slično je i u duhovnoj sferi. Bog nam obećava da će nas On provesti kroz „dolinu smrti,“ i dovesti nas do konačne pobjede. Ovaj poziv za nas je posebna čast, jer Bog nas poziva da prihvaćajući Njega kao Spasitelja i Gospodina budemo na strani pobjednika. On od nas ne očekuje da vodimo Borbu protiv grijeha, jer za nju sami nemamo snage, već Borbu vjere. Vjerujmo da je Bog taj koji će pobijediti grijeh u nama i našem životu. Na taj se način svrstavamo na stranu pobjednika.

Dok je Isus bio na zemlji, za njega su mnogi priređivali gozbe. Na takvim gozbama On bi uvijek iskoristio prigodu da skrene pozornost na svečanu gozbu koja će se odvijati u Kraljevstvu nebeskom. Jednom prigodom ispričao je priču o pozivanju na svadbu. Svoju priču počinje: “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.“ Mt 22,2.

Kada čitam ovu priču, razmišljam tada o ljudima koji su je tada slušali. Na gozbe su dolazili samo probrani gosti. Oni bi se borili za počasna mjesta na takvim gozbama. Smatrali su se dostojnim toga. Siromašni sloj nikada nije bio pozivan na takve gozbe, jer se smatralo da su nedostojni.

Kada Isus priča priču o pozivu na kraljevu gozbu, gotovo je bilo nemoguće zamisliti da bi bilo tko to odbio. To se smatralo najvećom čašću koju je dotični mogao dobiti. Odbijanje te časti, za domaćina, konkretno ovdje kralja bi značila veliku uvredu. Razlog ne dolaska je mogao biti samo fizičke naravi, da je onaj koji je bio pozvan bio toliko bolestan da fizički nije mogao prisustvovati takvoj gozbi.

Zamislimo sada te trenutke poziva. Kraljevi izaslanici dolaze kod nekog kneza i sa ushićenjem mu upućuje kraljev poziv da bude počasni gost na svadbi njegova sina. Evanđelist Luka to opisuje malo detaljnije: A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: `Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.` Lk. 14,18. Kada su došli kod drugoga, on ima sličan izgovor: Drugi reče: `Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.` Lk. 14,19. Ova dva su se ispričavala što ne mogu doći, dok treći se čak nije ni ispričavao: Treći reče: `Oženio sam se i zato ne mogu doći.` Lk. 14,20.

Razmišljam o ovim pozvanim uglednim gostima. Kakav su oni odnos imali prema svome kralju? Svojim izgovorima što su mu poručili? Prvi je zvanično poručio: „Znaš kralju, mene svadba tvog sina ne zanima. Za mene je važnija njiva nego ti i tvoja gozba (koju istini za volju kupuje a da nije vidio ni gdje je ni kakva je). Do časti koju mi ti nudiš, meni uopće nije stalo, i iskreno rečeno, ne zanimaš me.“ Drugi je dao sličan odgovor. I drugi je naveo razlog nekakve slične trgovine s volovima te je to kao razlog njegove nemogućnosti dolaska na tu svadbu. Na kraju su se licemjerno ispričali. Isprika je trebala značiti da im je do kralja stalo, ali postoji tzv. viša sila, ovog puta osobna trgovina. Osobni sebični interesi su bili iznad odnosa s kraljem koji im je pozivom na svadbu želio ukazati posebnu čast.

Treći je bio potpuno iskren. Nije se čak ni ispričavao. Naveo je razlog svog nedolaska to što se je oženio. Zar ovaj kralj ima nešto protiv da se ljudi žene. Nije li to bila prigoda da povede i svoju ženu na ovu izuzetnu gozbu. Njegova isprika je bila doslovno drska i ponižavajuća. On kao da je poručio kralju: „On me ne zanima. Ja imam svoj život i ne dozvoljavam da ga itko poremeti pa čak ni sam kralj.“

U Isusovoj priči koju je zapisao Matej navodi se da su neki koji su bili pozvani bili toliko drski da su čak ponižavali kraljeve poslanike do te mjere da su ih čak fizički zlostavljali a neke i ubili. Doslovno, svojim odbijanjem svi redom su nanijeli kralju veliku uvredu. Rezultat toga je bio vojna odmazda od strane kralja.

Na samom početku ove prispodobe Isus je naglasio da je to slika Kraljevstva nebeskog. Gotovo svi mi tvrdimo da smo se opredijelili za Kraljevstvo nebesko. Svi mi tvrdimo da vjerujemo u Boga i Njegovog Sina Isusa Krista. Bojim se da smo u istom iskušenju kao i ovi ljudi koji su pozivani na svadbu. Tvrdimo da nam je Kraljevstvo nebesko na prvom mjestu a ustvari na prvom mjestu su nam materijalne vrijednosti. Naša sebičnost i pohlepa zauzima prvo mjesto. Kada je u pitanju materijalna dobit, tada ćemo bez problema žrtvovati sve ideale s kojima dokazujemo da pripadamo Bogu i Njegovom narodu. Kraljevstvo nebesko stavljamo u drugi plan. O njemu ćemo razmišljati kasnije kada budemo imali vremena. Kada sam jednom prigodom pitao jednog čovjeka zašto stavlja materijalne interese ispred svega a Boga zapostavlja, njegov odgovor je bio; „Bog je milostiv, On će to razumjeti.“ On nije bio svjestan da sa takvim stavom on doslovno vrijeđa Boga.

Zamislimo sebe kako bi se osjećali kada bi nas naša djeca samo tražila da im dajemo novac, materijalne vrijednosti a mi ih ne zanimamo. Da su za nas zainteresirani samo kada trebaju od nas novac, a u drugim slučajevima za nas nisu zainteresirani. Ne bi li zbog toga bili žalosni. Kako li je tek našem nebeskom Ocu koji nam želi ponuditi čast svemirskih razmjera, a mi se izgovaramo sa svojim banalnim i neargumentiranim izgovorima i time odbijamo taj ogromni poziv milosti. Za nas je važnije ovo tričavo prolazno bogatstvo koje će propasti, od nebeskog neprocjenjivog bogatstva koje nam Krist nudi.

U ovoj Isusovoj priči postoji još jedna zanimljivost. Nakon odbijanja odabranih gostiju, kralj je naredio da se pozivaju oni koji su smatrani nedostojnim. Pozivali su se svi sa ulica, trgova, gostiona i svih mjesta koji ničim ne podsjećaju na ugled domaćina svadbe. Ljudi sumnjivog morala i nepopularne prošlosti. Lopovi i ubojice, preljubnici i bludnice, grešnici svih vrsta. Pozivani su na svadbu a da uopće nisu razmišljali kako će na svadbi izgledati. Možda ih je to mučilo dok nisu ušli u prijemnu prostoriju a tamo ih je čekalo iznenađenje. Svatko od njih je dobio potpuno novo svadbeno odijelo pripremljeno za njega. Kako li su se samo ugodno osjećali ovi čudni gosti koji su živjeli u dronjcima i ritama, a sada su bili obučeni u nove svadbene haljine i odijela.

Ova Isusova slika je nabijena simboličnim porukama. Mislim da bi mogao danima razmišljati o njima, a da opet ostane nešto nedorečeno. Kada govori o haljinama Biblija tada najčešće misli o pravdi, Kada je riječ o našoj pravdi, prorok Izaija je pisao: Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k`o haljine okaljane. Svi mi k`o lišće otpadosmo i opačine naše k`o vjetar nas odnose. Iz. 64,5. Nevjerojatan je način kako je Krist uredio da možemo živjeti u bezgrešnom svemiru u samoj Božjoj prisutnosti. Zahvaljujući svojoj predragocjenoj žrtvi na križu Golgote, Krist nam je omogućio da nas ta Njegova krv opere od svakog grijeha, Umjesto našeg nepravednog života punog prljavštine i fleka, Krist nam nudi svoju haljinu čistoće i pravde. Kada nas svemir promatra tada više neće vidjeti svu našu bijedu i sramotu, već bijelu haljinu Kristove pravde. Ona je pokrila sav naš nedostatak i učinila nas u potpunosti savršenima pred Bogom.

Ipak, na svadbenoj svečanosti koju je kralj priredio, netko je pokvario tu savršenu sliku ljepote i savršenstva. Očito, misleći da je prikladno odjeven, ušao je u svadbenu dvoranu a da nije obukao svadbenu haljinu. U potpunosti je odudarao od savršenstva i sklada ostalih koji su tu bili. Kada je u dvoranu ušao kralj ta slika mu je odmah privukla pozornost. Prišao je ovom gostu i postavio mu čudno pitanje: `Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?` Prijatelju, tebi ovdje nije mjesto. Svi ljudi ovdje koliko god da ih netko smatra nedostojne prošlosti prihvatili moj dar i obukli ruho koje sam im ja pripremio. Time su mi ukazali posebnu čast. Ti nisi želio uzeti haljinu koju sam ti ja pripremio. Zašto si u opće ušao. Ovaj čovjek nije ima na ta pitanja odgovor.

Razmišljajući o ovoj priči, pitam se možemo li se zamisliti da je upravo naše ponašanje slično ovom drskom čovjeku koji ulazi na svadbu u svom svadbenom ruhu. Takav čovjek nije ni svjestan da time vrijeđa svoga Kralja i Gospodina. Mi ne želimo nikakav dar, on nas na nešto obvezuje a mi mislimo da tada ne bi bili slobodni. Mi želimo to sve zaslužiti svojom silom. Kada donesemo ono što smo stekli svojom silom i kada sjednemo u društvo onih koji su primili taj dar milosti, nećemo imati odgovore na pitanja kao ni ovaj čovjek iz Isusove priče. Tada ćemo shvatiti da smo promašili u životu. Umjesto borbe protiv grijeha trebali smo voditi borbu vjere.

Međutim, po ovoj Isusovoj priči što su konkretno uradili ovi gosti sa ulica, trgova, gostiona itd. Ništa. Samo su se odazvali. Nikakva zasluga, nikakva plaća. Jednostavno su se odazvali pozivu na svadbenu večeru i prihvatili obući haljinu koju im je kralj priredio.

Netko je lijepo slikovito opisao tri čuda kojima ćemo se čuditi kada se jednog dana nađemo s Kristom u Njegovom kraljevstvu. Prvo i najveće čudo će biti što sam ja među spašenima. Moj život ničim nije bio toliko uzoran da bi to zaslužio. Zahvaljujući Kristu i Njegovoj pravednosti koju sam vjerom prihvatio našao sam se među spašenima. Drugo čudo će biti što će tamo biti oni za koje sam vjerovao da tamo ne mogu biti. Još dok je bio na zemlji Isus je najavio: “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Mt. 21,31. U daljnjem objašnjenju navodi i zašto, jer su oni povjerovali u Njega. Treće čudo će biti da tamo neću naći onog za koga sam ja mislio da će sigurno biti. To su ljudi koji su možda ovdje pokazivali neki vanjski oblik pobožnosti, ali to je bio način da odbiju ponuđenu Kristovu milost i umjesto Kristove pravde, oni su ponudili svoju pravdu.

Ova mi je slika posebno fantastična i lijepa. On je puna ohrabrenja. Ne znam kakvu prošlost svako od nas nosi sa sobom. Možda smo prošli veliku krizu, velike probleme, ali radosna je vijest da našeg Gospodina ta naša prošlost previše i ne zanima. Sve što ga zanima je da mu povjerimo tu prošlost a on će je baciti u morske dubine. On nam želi dati budućnost, i to najslavniju koju nismo u stanju zamisliti.

Često puta ovdje se sjećamo ljudi koji su živjeli život vjere i to dokazali svojim djelima. Crkva ih je prepoznala kao svece. Međutim, možemo li kao svece prepoznati one obične, neugledne, siromašne, bolesne grešne ili neke druge ljude koje svijet u potpunosti podcjenjuje i odbacuje. Sveti Pavao u svom nadahnutom govoru o vjeri pisao je: Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Hebrejima 11,36-40.  Prije toga spominjući ljude vjere napisao je: Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Hebrejima 11,16. Možda nas neće crkva danas prepoznati kao svece, ali postoji samo jedan uvjet da nas Bog prepozna kao svece. Jedini uvjet je da se odazovemo na svadbu i da prihvatimo Njegovu haljinu pravde kao dar milosti.

Drugim riječima: Ne brinimo toliko o svojoj časti ovdje na zemlji, brinimo se da budemo prisutni na svadbi Janjetovoj, koju nam On priprema. Nije naša briga da sebi osiguramo mjesto, čak niti naša najskupocjenija  haljina ili odijelo nam neće dati pravo na prisutnost na toj slavnoj gozbi. Naše zalaganje se sastoji u prihvaćanju poziva samog gostoprimca i prihvaćanje Njegove pravde kao nove haljine za Kraljevstvo nebesko.  

Isus je svojim suvremenicima za vrijeme jedne gozbe opisivao Kraljevstvo nebesko. Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: “Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem! Lk, 14.15.

Imate li pozivnicu za ovu najveličanstveniju  gozbu?  Vjerujem da ta slavna večera sa našim Spasiteljem će nadmašiti i tu najveću ovozemaljsku gozbu!  Prije svoje smrti sa svojim učenicima Isus je ustanovio obred euharistije. Tom prigodom je dao obećanje: A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega. Mt. 26,29. Naš Spasitelj je  smrću i uskrsnućem „ispisao“  svojom krvlju POZIVNICU za svakog od nas. Ovom izjavom razumijem kako je Isus već postao „nestrpljiv“ u očekivanju tog trenutka te velike večere i susreta sa nama koje je ljubio i koji smo odgovorili na Njegovu ljubav i Njegov poziv.

Zato imamo razloga već sada biti radosni. Imamo razloga pripremati se na slavnu gozbu.  Imamo razloga radovati se Pravdi koju On sam jamči. Već danas možemo imati taj predukus raja i te slavne večere. Već danas možemo čuti poziv koji nam Isus upućuje, poziv koje može čuti samo naše srce: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkrivenje 3,20. Možemo li se bar malo utišati u ovozemaljskoj gužvi i vrevi da čujemo taj nježni i tihi Kristov poziv. Krist već danas želi biti stanar u našem srcu. Čujemo li taj poziv da mu otvorimo svoje srce da bi On mogao ući. Učinimo to danas, jer sutra može biti kasno.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI