Današnji svijet posjeduje pregršt impozantnih spomenika koje posjećuju ljudi iz čitavog svijeta. Nedavno sam sa suprugom bio na nekom turističkom putovanju  u Rimu i tamo smo se divili mnogim impozantnim djelima, spomenicima, iskopinama,… Razmišljajući o svemu što smo vidjeli, a i onom što nismo stigli vidjeti, razmišljao sam o ljudima koji su živjeli na tom području, o njihovim životima, a posebice o kršćanima, kako su oni doživljavali svu tu impozantnost vlasti kojoj su služili.

Kome su zapravo kršćani služili?

Biblija dijeli stvarnost na onu koja je vidljiva i na onu koja je nevidljiva.

Sveti  Pavao o tome piše crkvi u Korintu.  

Uistinu, naša nam sadašnja  ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.” 2. Kor.4,17-18

Heroji žive vjere su oni koji pripadaju onom nevidljivom svijetu. Svijetu koji dolazi, koji je postojan, ali ujedno i svijetu koji je često ismijavan, omalovažavan…

Razmišljam o ljudima koji su živjeli u Rimu u vrijeme apostola i koji su prolazili tim veličanstvenim trgovima, forumima… pokraj ogromnih hramova, kraljevskih palača i slavoluka koji su ih podsjećali na slavne pobjede rimskih vojskovođa i njihovih legija.

Očito su im njihovi suvremenici koji nisu bili kršćani ukazivali na tu vidljivu veličinu i moć koja doslovno iritirala i ubadala oči. Međutim kršćani imaju drugu sliku veličine. Ta slika nije bila vidljiva. Njihov Bog je bio Krist koga su Rimljani razapeli i koji je uskrsnuo. Oni se nisu zadovoljavali hladnim kamenim stupovima velebnih hramova. Za njih je vrijednost i veličina bila u njihovom Bogu, Isusu Kristu. Bez obzira što nisu vidjeli veličanstvene građevine novog nebeskog Jeruzalema, oni su ga doživljavali kao da u njemu žive.

Jer vjera je posjedovanje nečega što ne vidiš.

Često puta proganjani od tih istih Rimljana zbog svoje vjere kopali su i bježali u Katakombe u kojima su živjeli i umirali, ali su znali kome vjeruju. Za nešto više od 200 godina Rim i sva njegova impozantnost nestala je a kršćani su i dalje stajali jer su znali kome vjeruju.

Možemo li mi imati nešto što ne vidimo? Možemo li već danas živjeti životom kraljevstva nebeskog dok se oko nas zlo nameće kao imperativ života, jer vjera je posjedovanje onoga što ne vidimo.

Zvonko Presečan

PODIJELI