Dana 26. svibnja 1977. godine 27-godišnji George Willig uspeo se rukama i nogama po fasadi na vrh tornja Svjetskog trgovačkog centra (WTC). Njegov je podvig izazvao pravu senzaciju i okupio veliku medijsku pozornost. Za uspon mu je trebalo 3 i pol sata. Pripremao se oko godinu dana. Dizajnirao je specijalne kopče pomoću kojih se mogao zakvačiti za šine na tornju, namijenjene pranju prozora.

Tijekom prethodnih noći došao je 4-5 puta do tornjeva da potajno testira opremu. Navedenog dana započeo je uspon ujutro u 6:30. Odabrao je južni toranj Svjetskog trgovačkog centra (onaj koji se prvi srušio 11. rujna 2000. u terorističkom napadu). Visina tornja bila je 415 metara, a imao je 110 katova. Kad je Willig primijećen kako se penje, dvojica policajaca su spuštena na njegovu razinu pomoću skele za pranje prozora.

Jedan od policajaca bio je ekspert za samoubojstva. Pokušali su uvjeriti Williga da odustane. Međutim, ovaj je bio uporan, a policajci su se uvjerili da on zna što radi i da ne predstavlja prijetnju. Willig je nakon 3 i pol sata uspješno dovršio uspon. Uhićen je tek nakon završenog penjanja. Po odluci njujorškog gradonačelnika naplaćena mu je kazna od samo 1 dolar i deset centi (po jedan cent za svaki kat koji je svladao).

Dana 26. svibnja 1970. sovjetski zrakoplov Tupoljev Tu-144 nadmašio je brzinu od 2 Macha, čime je postao prvi komercijalni zrakoplov koji je prekoračio dvostruku brzinu zvuka. Jedini drugi komercijalni nadzvučni zrakoplov u svjetskoj povijesti – Concorde – nadmašio je Mach 2 tek u studenom iste godine.

Između Tupoljeva Tu-144 i Concordea često su rađene usporedbe, s obzirom na njihovu jedinstvenost na području nadzvučnih komercijalnih zrakoplova. Već po vanjskom izgledu ta su dva zrakoplova bila vrlo slična. Jedna od rijetkih razlika bila je u tome što je Tu-144 posjedovao malena krilca (tzv. kanarde) na svom prednjem kraju. Smisao tih krilaca bilo je povećavanje uzgona pri malim brzinama. Zanimljivo je da je Tu-144 ta krilca mogao i sklopiti, kako ne bi smetala pri velikim brzinama.

I Concorde i Tu-144 imali su nos koji se mogao spuštati. Ta karakteristika omogućavala je da pri slijetanju piloti sa spuštenim nosom mogu bolje vidjeti pistu, dok se pri nadzvučnim brzinama nos podizao, čime je prednji kraj zrakoplova dobivao oblik sličan vrhu rakete.

U pogledu dimenzija, Tu-144 bio je oko 3,8 metara duži i imao je oko 3,2 metara veći raspon krila od Concoreda. Oba su zrakoplova dizajnirana za više od 100 putnika (Tu-144 maksimalno do 140, a Concorde maksimalno do 128). Za razliku od Concordea, koji je godinama uspješno letio na međunarodnim komercijalnim linijama, Tu-144 bio je izrazito nestabilan i problematičan. Nakon samo 55 obavljenih komercijalnih letova trajno je prizemljen.

Dana 26. svibnja 1912. rođen je u gradu Rijeci János Kádár, kasniji mađarski dugogodišnji komunistički vođa. Kádár je na čelu partije u Mađarskoj proveo gotovo pune 32 godine, od 1956. pa sve do 1988. godine, tako da je upravo njegova vladavina obilježila veći dio komunističke povijesti te države.

Današnji hrvatski grad Rijeka u vremenu njegovog rođenja nosio je naziv Fiume i pripadao je Kraljevini Ugarskoj kao tzv. corpus separatum (posebno tijelo odvojeno od ostatka Hrvatske i priključeno izravno ugarskoj kruni sv. Stjepana). Kádár je rođen u riječkoj Gradskoj bolnici Svetog Duha (tal. Ospedale civico Santo Spirito), koja se u to vrijeme još uvijek nalazila na staroj lokaciji, na nekadašnjem Trgu G. B. Cambierija (današnja Ciottina ulica) u središtu Rijeke, nedaleko od mjesta gdje počinje Korzo.

Majka Jánosa Kádára – Borbála Csermanek – bila je neudana djevojka, a u Rijeci se zatekla u pokušaju da pronađe posao kao kućna pomoćnica ili spremačica (takvih je poslova bilo u susjednoj Opatiji, koja je u to vrijeme bila važno turističko odredište). Budući da kao majka s novorođenim djetetom nije mogla pronaći posao, otišla je u Mađarsku potražiti djetetovog oca, koji je bio navodno u vojnoj službi, ili njegovu obitelj.

Međutim, očeva obitelj nije je željela ugostiti, tako da je improvizirala smještaj za dijete kod udomitelja, kojima je morala plaćati za tu uslugu. Početak života Jánosa Kádára bio je, dakle, egzistencijalno vrlo nesiguran.

Pripada skupini najrjeđe naseljenih država na svijetu.

Dana 26. svibnja 1966. godine nezavisnost je dobila Gvajana, država u Južnoj Americi koja je do tada bila britanska kolonija. Geografski i povijesno pojam Gvajane odnosio se na znatno šire područje, podijeljeno između nekoliko kolonijalnih sila, koje danas pokriva i dio Venezuele nekoć zvan Španjolskom Gvajanom, Surinam (nekoć zvan Nizozemskom Gvajanom) te Francusku Gvajanu (koja je još uvijek u sastavu Francuske).

Današnja država Gvajana nekoć je kao kolonija nosila naziv Britanske Gvajane. Površinom od 214.970 četvornih kilometara Gvajana je velika gotovo kao Rumunjska, no brojem stanovnika, koji iznosi otprilike 740.000, prilično zaostaje (ima gotovo tri puta manje stanovnika od površinom znatno manje Slovenije). Gvajana pripada skupini najrjeđe naseljenih država na svijetu, otprilike u rangu Libije i Namibije. Zanimljivo je da u Gvajani najveći dio stanovnika potječe iz Indije, po čemu je ta južnoamerička zemlja specifična. Glavni grad Gvajane zove se Georgetown, a u njemu živi otprilike trećina stanovnika cijela države.

Prvi premijer nezavisne Gvajane bio je Forbes Burnham. Osim Južnoj Americi Gvajana pripada u širem smislu i karipskom području (u njoj je i sjedište CARICOM-a tj. Karipske zajednice).

Izvor: Povijest.hr