Liberija – država koju su osnovali robovi – 1847.
Prvo naselje koje su osnovali doseljenici bila je Monrovia, današnji glavni grad Liberije.
Afrička država Liberija proglasila nezavisnost 26. srpnja 1847. godine. Tu državu osnovali su oslobođeni američki robovi iz SAD-a. Njihov povratak u Afriku potpomagalo je i organiziralo od 1821. godine Američko kolonizacijsko društvo (engl. American Colonization Society), sastavljeno većinom od bjelačkih dobrotvora, koji su smatrali da je povratak crnaca u Afriku bolje rješenje nego oslobađanje robova i njihova integracija u američko društvo. Prvo naselje koje su osnovali doseljenici bila je Monrovia, današnji glavni grad Liberije.
Monrovia je dobila ime po Jamesu Monroeu, 5. predsjedniku SAD-a, koji je podržavao spomenuto Američko kolonizacijsko društvo, i koji je toj organizaciji osigurao saveznu donaciju od 100.000 dolara. Za te je novce osiguran prijevoz znatnom broju oslobođenih robova do Afrike i kupljena je zemlja za njihovo naseljavanje. Zemljište za osnutak Monrovije ishodio je jedan američki časnik, tako da je prijeteći pištoljem prisilio lokalnog plemenskog poglavicu da proda zemlju. Kasnije su Amerikanci dokupili još zemlje od lokalnog stanovništva, ne uvijek pravednim metodama. Primjerice, u jednoj transakciji Amerikanci su u zamjenu za zemlju između ostalog dali tri bačve ruma, pet sanduka baruta, pet kišobrana i deset pari cipela.
Spomenutog dana sastalo se 12 liberijskih političkih predstavnika i potpisali su liberijsku Deklaraciju nezavisnosti. Ta je deklaracija bila uvelike napisana po uzoru na američku. Istovremeno su izglasali i Ustav Liberije. Po njemu je vlast u državi bila organizirana prilično slično onoj u SAD-u. Na čelu države bio je predsjednik, koji je imao ulogu i šefa države i šefa vlade. Imao je, dakle, slično američkom predsjedniku, znatnu izvršnu vlast. Prvim liberijskim predsjednikom postao je Joseph Jenkins Roberts. Danas je predsjednica Liberije Ellen Johnson Sirleaf, prva žena u povijesti Afrike izabrana za šefa države, a dužnost obnaša od 2006. godine. Sirleaf je i dobila Nobelovu nagradu za mir 2011. godine.
George Bernard Shaw – majstor jezičnog obrta i paradoksa (1856.)
Premda nije cijenio suvremeno glumište, shvatio ga je kao učinkovitu javnu tribinu.
Irski dramatičar, kritičar, esejist i nobelovac George Bernard Shaw rođen je 26. srpnja 1856. godine u Dublinu. Kao mladić seli se u London gdje neuspješno pokušava ostvariti karijeru romanopisca, ali se uspjeva dokazati kao glazbeni i kazališni kritičar te esejist.
Premda osobno nije cijenio suvremeno glumište, shvatio ga je kao učinkovitu javnu tribinu pa zato najznačajniji dio njegova književnog opusa obuhvaća više od 60 dramskih tekstova. Njegove drame ističu se duhovitim dijalozima i aforizmima, kojima se koristio i izvan kazališta, te paradoksalnim obratima i ponašanjima likova. Od ranijih, ibsenovski angažiranih drama, najpoznatije su Udovičke kuće, o bogataškom izrabljivanju obespravljenih i siromašnih, Đavolov učenik, o nužnosti prihvaćanja životnoga poziva, Zanat gospođe Warren, o intelektualnom razvoju i društvenom usponu mlade djevojke, plaćenima novcem što ga je njezina majka stekla vođenjem javnih kuća.
Na kazališnom repertoaru zadržale su se i njegove kostimirane satire o zapadnoj civilizaciji i njezinim lažnim idealima: Cezar i Kleopatra iSveta Ivana te dvije travestije mitova, koja su i njegova najpoznatija djela. Prva je Pygmalion (1914), o odnosu profesora fonetike i prodavačice cvijeća, koja se zahvaljujući govornim vježbama preobražava u junakinju salona. Druga je Čovjek i nadčovjek (1903), s dominantnim likom mlade žene kao utjelovljene životne sile i vješte osvajačice odabranoga muškarca.
Shaw je u svojim djelima sjedinio protuslovlja satiričara i mistika, oštra ali duhovita kritičara te nepopravljiva idealista i osobenjaka. Godine 1925. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
piše: Dražen Krajcar
Winston Churchill izgubio izbore – 1945.
Churchill je nakon tog poraza nastavio djelovati kao vođa oporbe.
Winston Churchill i njegova Konzervativna stranka izgubili su na parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji, 26. srpnja 1945. godine, unatoč nedavnoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu. Naime, Drugi svjetski rat bio je završio samo dva i pol mjeseca ranije u Europi. Japan je u to doba još uvijek vodio rat (nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki bačene su tek tijekom sljedećeg mjeseca iste godine).
Na tim izborima pobijedila je Laburistička stranka, predvođena Clemetnom Atleejem, koji je postao novim britanskim premijerom. Churchill i njegova Konzervativna stranka osvojili su otprilike dvostruko manje mjesta u parlamentu nego na prethodnim izborima tj. spali s 386 na 197 zastupnika. Naprotiv, Laburistička je stranka povećala svoju zastupljenost s 154 na 393 zastupnika, čime je ostvarila golemu većinu u parlamentu. Churchill je nakon tog poraza nastavio djelovati kao vođa oporbe. Godine 1951. ponovno je uspio pobijediti na izborima i vratiti se na funkciju britanskog premijera.
Nizozemske zemlje proglasile nezavisnost od Španjolske – 1581.
Protiv španjolske vlasti istupilo je sedam sjevernih provincija ujedinjenih uUtrechtski savez.
Nizozemske habsburške provincije proglasile su nezavisnost od Španjolske potpisivanjem dokumenta zvanog Isprava o napuštanju (niz. Plakkaat van Verlatinghe) 26. srpnja 1581. godine. Njome su Nizozemski generalni staleži sve službenike u nizozemskim zemljama oslobodili obveze poštivanja zakletve prema njihovom dotadašnjem vladaru, španjolskom kralju Filipu II. iz dinastije Habsburg. Protiv španjolske vlasti istupilo je sedam sjevernih provincija (Holandija, Zeeland, Utrecht, Gelderland, Overisel, Frizija i Hronongen) koje su još 1579. sklopile Utrechtski savezpod vodstvom Vilima Oranskog.
Autori Isprave o napuštanju u njenoj su preambuli pokušali argumentirati razloge za takvo oslobađanje, a pretpostavlja se da je tekst te preambule mogao kasnije poslužiti autorima Deklaracije nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država iz 1776. godine. Nizozemski su staleži pokušavali pronaći odgovarajućeg monarha koji bi umjesto španjolskog kralja Filipa II. bio postavljen na čelo svih nizozemskih pokrajina. Isprva je izbor pao na vojvodu od Anjoua, mlađeg brata tadašnjeg francuskog kralja Henrika III. iz dinastije Capet-Valois. Međutim, taj se vojvoda, kojem je bilo samo dvadesetak godina, pokazao lošim izborom zbog agresivnih francuskih metoda. Zatim je umjesto njega odabran knez Vilim Oranski, no on je ubijen u atentatu prije nego je dogovor mogao biti realiziran. Guvernerom je tada postao Robert Dudley, dvorjanin engleske kraljice Elizabete I., no i on se pokazao neadekvatnim izborom. Na kraju su nizozemske provincije same preuzele suverenitet, čime je formirana svojevrsna republika.
Španjolci se vlasti nad pobunjenim provincijama nisu olako odrekli pa je izbio rat koji se s prekidima vodio do 1648. godine kada je Westfalskim mirom potvrđena podjela Nizozemske na sjeverne provincije nazvane Republika Ujedinjene Nizozemske i južne koje stvaraju španjolsku Nizozemsku (iz kojih je kasnije nastala Belgija).
piše: Dražen Krajcar
Osnovana američka savezna istražna agencija FBI -1908.
Slavni FBI osnovao je princ iz dinastije Bonaparte. Bio je to Charles Joseph Bonaparte, nećak slavnog cara Napoleona.
Poznata američka savezna istražna agencija FBI osnovana je 26. srpnja 1908. godine. Agenciju je osnovao princ iz dinastije Bonaparte – Charles Joseph Bonaparte, unuk Napoleonovog najmlađeg brata Jérômea Bonapartea, svojedobno kralja Vestfalije. Ta američka grana dinastije Bonaparte doselila se u SAD početkom 19. stoljeća. Navedeni Charles Joseph Bonaparte odrastao je u SAD-u, diplomirao pravo na Harvardu i postao američkim ministrom pravosuđa. Bio je član kabineta predsjednika Theodora Roosevelta, a prethodno je bio i američki ministar mornarice. Kao ministar pravosuđa, Charles Joseph trebao je specijalne agente za provođenje kriminalnih istraga.
Zbog nedostatka osoblja isprva je koristio agente američke Tajne službe, koja je bila pod Ministarstvom financija. Međutim, Kongres je zabranio takvu praksu, pa je ministar Bonaparte morao osnovati novu službu. Nazvana je Bureau of Investigation (BOI) i imala je isprva 12 specijalnih agenata. Prvi direktor nove službe postao je Stanley W. Finch. Tek 1935. godne, za vrijeme slavnog direktora J. Edgara Hoovera ime službe modificirano je u Federal Bureau of Investigation (FBI), no zapravo se radilo o istoj organizaciji.
Spomenuti J. Edgar Hoover bio je direktor te službe nevjerojatnih 48 godina. Uloga FBI je provedba kriminalnih istraga na saveznom nivou, ali i protuobavještajne aktivnosti (kontrašpijunaža). Spomenimo i da je navedena američka Tajna služba, koja je poznata po tome što štiti i samog američkog predsjednika, bila pod Ministarstvom financija sve do 2003. godine, kad je prebačena u Ministarstvo domovinske sigurnosti. Prijašnje potpadanje Tajne službe pod Ministarstvo financija opravdavalo se njenom prvotnom ulogom – sprečavanjem krivotvorenja novca.
Izvor: http://povijest.hr/
