Sveti Kristofor i Nevis – najmanja američka nezavisna država (1983.)
Država Sveti Kristofor i Nevis dobila je nezavisnost 19. rujna 1983. godin. Zanimljivo je da je to danas najmanja od svih američkih nezavisnih država. Naime, Sveti Kristofor i Nevis otočna je država u Karibima, površine samo 261 četvornog kilometra, a od nje nema manje države ni u Sjevernoj ni u Južnoj Americi. I po broju stanovnika (nešto više od 50.000) to je najmanja država na američkom prostoru. Malobrojne su nezavisne države u svijetu koje imaju manje stanovnika od Svetog Kristofora i Nevisa (npr. Lihtenštajn, Monako i San Marino).
Država Sveti Kristofor i Nevis sastoji se od dvaju otoka koji se spominju u njezinom nazivu, s time da je površina Svetog Kristofora oko 176, a Nevisa oko 93 četvorna kilometra. Ukupna površina cijele države manja je od površine hrvatskog otoka Korčule.
Domorodačko stanovništvo na otocima su Karibijci. Otkrio ih je Kristofor Kolumbo na drugom putovanju 1493. – 1496. godine. Za vlast nad otocima u 17. stoljeću sukobili su se Englezi i Francuzi, koji su osnovali prva naselja. Na otoku Sveti Kristofor neko vrijeme posjed su imali vitezovi ivanovci, poznati i kao malteški vitezovi. Naime, taj je viteški red u 17. stoljeću držao posjede na nekoliko karipskih otoka. Nakon što su Englezi uspostavili koloniju, otoci su pripali njima 1783. godine. Sredinom 20. stoljeća postali su dio Zapadnoindijske federacije, a 1967. stekli su unutarnju samoupravu. U rujnu 1983. ovisu karipski otoci proglasili neovisnost.
Danas državljanstvo Svetog Kristofora i Nevisa mogu dobiti i strani ulagači. Jedan od uvjeta je ulaganje u nekretnine na području Svetog Kristofora i Nevisa u vrijednosti od barem 400.000 dolara. Oni koji steknu državljanstvo na taj način, posjeduju ga doživotno, a ono se prenosi i na njihove potomke.
Najduža bitka na teritoriju Njemačke u Drugom svjetskom ratu (1944.)
Dana 19. rujna 1944. godine započela je najduža bitka na teritoriju Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Radilo se u Bitki u Hürtgenskoj šumi, nazvanoj po velikom šumskom području na granici Belgije i Njemačke. Zapovjednik njemačke obrane na području Hürtgenske šume bio je feldmaršal Walter Model, a Wehrmachtu je ondje jak obrambeni adut predstavljala činjenica da je na tom dijelu zapadne njemačke granice osobito snažno bila utvrđena tzv. Siegfriedova linija, tj. Zapadni bedem (njem. Westwall).
Američka Prva armija pokušavala je izvršiti glavni ofenzivni prodor u Hürtgenskoj šumi. Bitka u Hürtgenskoj šumi trajala je od 19. rujna 1944. do 10. veljače 1945. godine, tj. ukupno 144 dana. Savezničke snage podnijele su goleme gubitke (poginulo je ili je ranjeno oko 33.000 savezničkih vojnika). Goleme gubitke podnijeli su i Nijemci, a zaustavljanje neprijateljskog prodora na 144 dana shvaćano je u to vrijeme njihovom defanzivnom pobjedom, naročito pobjedom feldmaršala Waltera Modela.
U konačnici je takav masakr bio uzaludan, zbog čega Bitka u Hürtgenskoj šuma pruža jedan od vodećih primjera besmislenosti ratovanja. Očevidac te bitke bio je i znameniti Ernest Hemingway, kojem je dala uvid u strahote rata.
Antonin Pio – miroljubivi car Rimskog Carstva (86.)
Dana 19. rujna 86. godine rođen je rimski car Antonin Pio. Vladao je od 138. do 161. godine, tijekom razdoblja prosperiteta Rimskog Carstva. Na prijestolju je naslijedio prethodnog cara Hadrijana, kojem je bio posinak (u tom se razdoblju u Rimskom Carstvu tijekom niza generacija carska vlast prenosila na usvojene sinove careva).
Antonin Pio rodio se pokraj grada Lanuvija (lat. Lanuvium), otprilike trideset kilometara jugoistočno od Rima. Vladao je Rimskim Carstvom tijekom izvanredno mirnog razdoblja. Naime, u 22 i pol godine provedene na carskom prijestolju, Antonin Pio nijednom nije zapovijedao vojskom, a navodno nije čak ni stupio u blizinu rimskih legija. Njegova je vladavina vjerojatno bila najmirnija u cjelokupnoj povijesti Rimskog Carstva.
Izvorno ime Antonina Pija glasilo je Titus Aurelius Fulvus Boionius Arrius Antoninus, a nakon što ga je Hadrijan posvojio, promijenjeno je u Titus Aelius Caesar Antoninus. Konačno, kad je postao car uzeo je ime Caesar Titus Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius. Element Pio (Pius) u njegovom imenu na latinskom jeziku znači pobožan, vjeran ili blagoslovljen. Rimsko se Carstvo pod carem Antoninom Pijem protezalo od Škotske do južnog Egipta te od područja današnjeg Maroka do teritorija današnje Rumunjske i Gruzije.
Antonina Pija na carskom su prijestolju naslijedili njegovi posvojeni sinovi Marko Aurelije (koji mu je ujedno bio i zet) te Lucije Ver.
Izvor: Povijest.hr
