Krist kaže ostavi sve i pođi za mnom, no jesam li u ja u svojoj neprepoznatoj sebičnosti umjesto svega odlučio ostaviti, pokloniti Mu samo ono što mi je suvišak. Ono bez čega mogu, ono što ne narušava moj komfor, moj privid sigurnosti i stabilnosti u vremenima koja su, ljudskim okom gledajući, nestabilna?
Bez obzira odnosi li se to nešto na novac, zdravlje, stvari itd.
Jesam li svjestan da je ono što zadržavam za sebe i čega se ne mogu u potpunosti odreći zapravo moj Bog? Moj idol kojem se klanjam? Moja navezanost koja prijeći djelovanje Duha Svetoga po meni? Jesam li svjestan toga, ma kolikim se vjernikom smatrao po drugim stvarima koje, govorim si, činim u ime Krista i za Krista?
Držeci se čvrsto za bilo sto , osim za Boga i ne moći biti u miru s potpunim gubitkom svega znaČi biti navezan, znači biti okovan zemaljskim, znači biti čovjek koji se klanja uz Krista još mnogočemu.
I tu je čovjek na skliskom terenu jer sve zemaljsko je prolazno, a kušnja zna doći upravo u obliku gubitka onoga čemu si se klanjao, a da toga nisi bio niti svjestan. U obliku gubitka zdravlja, novca, člana obitelji…i za neke to će biti trenutak pada. Jer bog im je bilo to zemaljsko sto su izgubili, dok su molitvama i pokorama koristili pravog Boga kako bi lažnog sačuvali. Ponekad i nesvjesno.
Znati ćes da upadaš u tu zamku lažne vjere i idoliziranja ako su tvoje molitve orijentirane isključivo na očuvanje nekoga ili nečega, a ne za rast u vjeri, pouzdanju i ljubavi. Znat ćes ako kalkuliraš s davanjem , ma koliko puno davao. Ako si ostavljaš novčanu sigurnost, onoliko slobodnog vremena koliko ti smatraš da je dovoljno, ako brineš za druge kad i koliko ti se da, ako se u svemu pokušava osigurati. Čovjeće, jesi li svjestan da time pokušava napraviti s Bogom policu osiguranja i da u tebi svakim takvim činom vjera u Njegovu providnost i svemoć nestaje, naočigled premda tebi neprimjetno.
U ljudskim očima davanje viska izaziva pljesak, u Božjima ono je ništa. U Njegovim očima žena koja je dala posljednji novčić je ispred svih bogataša koji su dali svoj suvišak. Jer odricanje je bitno, ono se računa, ako nisi ništa zemaljsko izgubio, ako se ničega nisi odrekao to je najobičnije farizejstvo. Poštivanje zakona radi samog zakona, ne iz ljubavi. A ljubav je biti jer Bog je ljubav, On nije neki zakon prema kojem moraš nešto sa računicom izvršiti.
Kalkulacija je uvijek znak sumnje u Boga.
A on je uvijek tu za tebe i tvoje potrebe, ovog momenta, ne sutra ili za godinu dana kad bi mogao zatrebati to nešto za što ga moliš jer gubiš ili se bojiš da ćeš izgubiti. Tvoje vrijeme nije Božje vrijeme, za Boga postoji samo sada. On će se pobrinuti za tvoje sada. Ako u ovom momentu odluči dati sve što imaš, ma čitavog sebe, on će se pobrinuti za tebe-sada! Nemoj ga moliti za više novca kako bi više mogao dati, nemoj ga moliti za više zdravlja kako bi bio sposobniji uraditi nešto, nemoj ga moliti za više slobodnog vremena kako bi mogao više služiti-daruj Mu to što imaš ovog trena i dopusti Mu da se on pobrine za tvoje ništa koje ti ostane. Jer vjera je stvar povjerenja, a ne sklapanje police osiguranja za budućnost sa samim Bogom. Tko zna bi li je uopće imao vremena iskoristiti? Danas ti je darovano, zahvali na tom daru i daruj jer sutra..tko ti garantira sutra?

Andrea Kramarić

PODIJELI