“I, gdje je u Hrvatskoj podignut najveći spomenik poljskom papi? U srcu hrvatskog čovjeka, u srcu hrvatskog vjernika. Na tom spomeniku piše: ‘Ivane Pavle II, voljeli smo te! Ivane Pavle II, još uvijek te volimo! Ivane Pavle II., uvijek ćemo te voljeti!”
Završne su to rečenice moga izlaganja održanog 9.listopada 2017. na Sveučilištu Ivana Pavla II. u Krakowu tijekom međunarodne konferencije naslovljene ‘Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio.’ Na taj skup podsjetila me SMS poruka kolege Ivana Ugrina, splitskog novinara i publiciste: “Mi, splitski Poljaci, okupit ćemo se na prigodnom druženju povodom godišnjice krakovskog simpozija. Ako odgovara i vama iz Zagreba, dobrodošli ste”.
Zar je već prošla godina!? Pred očima su mi se pojavila draga lica – kako ih je Ivan simpatično nazvao – ‘splitskih Poljaka’, tj sudionika simpozija na čijim osobnim iskaznicama stoji splitska adresa; dr. Jadranke Garmaz, dr. Angeline Gašpar, dr. Gine Šparada, dr. don Josipa Mužića, spomenutog Ivana Ugrina te proslavljenog reprezentativca Stipe Pletikose. Zagrebačku ekipu (kako bi Ivan rekao ‘zagrebačke Poljake’), uz mene, činili su dr. don Ivan Bodrožić, isusovac Božidar Nagy, dr.Miroslav Akmadža te Ivana Čogelja. Bili su s nama i predstavnici gradskih i županijskih vlasti Zagreba i Splita.
Vratila me Ivanova poruka u tih nekoliko sretnih dana provedenih u kraljevskom gradu koji – kako kaže jedna pjesma – ‘čuva dodir Lolekovih očiju’ i kojeg je Ivan Pavao II. nazivao ‘svojim gradom, gradom svoga života’. Obilazak Krakowa, susret i misa s kardinalom Dziwiszem (koji je potvrdio da je sveti papa Hrvate nosio u srcu), simpozij na Sveučilištu, večera kod gradonačelnika, svečani koncert Sinfoniette Cracovie u gradskom poglavarstvu (pod ravnanjem Mladena Tarbuka) te još puno toga ostalo je pohranjeno u jednom kutku srca u kojem se čuvaju samo lijepi doživljaji i drage osobe. Među tim osobama je svakako i taj dobri duh i organizator cijelog događanja počasni konzul Republike Hrvatske u Krakowu gospodin Pawel Wlodarczyk.
Poseban doživljaj bilo je gledanje utakmice Ukrajina – Hrvatska u društvu Stipe Pletikose u Irish Pubu smještenom tik do središnjeg gradskog trga. Drag je bio i moj kratki bijeg na obalu Wisle u muzej u Tynieckoj 10. Godilo je i razgledavanje četvrti Debniki nakon što me je dr. Bodrožić zamolio da mu budem vodič i pokažem dio Krakowa po mome izboru. Jer, zrakoplov polijeće poslije podne pa treba pametno iskoristiti vrijeme.
Treba li reći da je ovaj događaj upotpunio smještaj u hotelu ‘Royal’ (podno Wawela) koji je nadoknadio sve one (polu)gladne dane kada sam tumarao hladnim Krakowom pišući ‘Dom pokraj Wisle’ ili snimajući ‘Karolu s ljubavlju’. Tako to biva kad je pokroviteljica simpozija predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.
Hvala ti, grade Karola Wojtyle! Hvala ti što si me i šesti put proveo Tynieckom, Grodzkom, Karmelickom ili nekom drugom ulicom. I da znaš da je netko dobro rekao ‘Što bi ti bio bez Ivana Pavla II. I tko bi bio Ivan Pavao II.bez tebe?’ Čuvaj, grade, uspomenu na toga čovjeka koji te je neizmjerno volio. A mi ostali probat ćemo ti pomoći u tome. I pričati o tebi. I obnoviti sjaćanje na tebe. Za početak, na susretu u nekoj konobi blizu Splita.
A što sam odgovorio na SMS poruku s početka priče? “Naravno, Ivane, stižem!”
Domagoj Pejić
