U poniznosti svojoj činim znak križa, grliš me Bože,
u ovoj patnji sve sam ti bliža i bliža.
Nalazi moji ne slute na dobro, suze mi iskre u očima,
u nadi sam da ćeš ti zacijeliti moje bubrege i kosti moje umorne.
Zaista kao da samujem,
kao da sve ove godine sviju spašavam osim sebe,
ali neka mi bude Bože moj, ako ti je ugodna moja
bolesnička postelja.
Neka je moja bol tebi na slavu.
Evo ti moje žrtve ako ti ranama godi.
Možda mi nije dano na zemlji,
možda samo u Nebu stanuju moji ostvareni snovi.
Blagoslivljaj mi molitvene suze Bože moj,
jer ih ja od tebe ne mogu skriti,
niti od onih koji ume moju patnju osjetiti.
Reci mi nešto, navijesti mi bilo što…
samo kap milosti tvoje tražim.
Umorna sam od zemnosti, od suda i laži….
istinu Bože moja duša traži.
Umrtvi moje sve,
ali mi dušu oživi na tvoju radost spasenja.
Pobijedi moje strahove i kukavičluk,
oslobodi me svega onoga što je uzrok grijehu i bolesti.
Amen!
Sa ljubavlju i vjerom, tvoja Ana Emanuela,
Bilaj, 16.02.2018.
