Bog jest

170

Lk 13,1-9

 

 

 

Morao se Mojsije preznojiti od straha i nerazumijevanja kada se približio grmu, koji je gorio, ali nije izgarao. To je bilo jedinstveno iskustvo susreta sa živim Bogom u pustinji. Bog mu je objavio svoje ime: „Ja sam koji jesam“. Time je razotkrio tajnu svoje ljubavi. Iz ljubavi objavljuje se čovjeku kako bi mu pokazao svoje naume. Objavljuje se kao jedinstveno biće iz kojeg proistječe svako postojanje. Njegovo je ime poznato nama. On je Jahve. Ovo jako puno govori. Bog je prisutan u životu ljudi, uvijek je blizu. On vidi, čuje, osjeća s čovjekom, prati ga i brine se. Jahve je Bog ljubavi i blizine. Mojsije je živio Božju blizinu. Osjetio je u svom životu kako se Bog brine za Izraelski narod, ali i za svakoga pojedinca. Bog je bio stalno prisutan s Izraelcima u hodu kroz pustinju. Svjedoči o tome oblak, znak neizrecive Božje prisutnosti. To je poticaj i nama jer Bog –Jahve objavljuje se i nama u Isusu Kristu. Postaje nam sve bliži.
U Isusu Bog nam postaje sve bliži. Osjećamo njegovu ljubav. Govori nam po Isusu. Poziva da mu se vratimo i strpljivo čeka gledajući kroz prste na naše grijehe. Ovo je čudesno! Bog nam se direktno obraća. Njegova je želja komunicirati s nama. Stalno jest tu. A što radi čovjek okupiran znanjem i znatiželjom za životom? Želi uspostaviti vezu s vanzemaljcima, samo ne s Bogom! Prepoznajem li ja Božju čežnju za mnom?
Svatko je pozvan pristupiti gorućem grmu, što će reći, još više upoznati Isusa, koji daje život vječni. Krist je, prema Pavlu, stijena iz koje izvire duhovno piće. Uz manu, koju su jeli Izraelci u pustinji, duhovno piće postaje za nas znakom euharistije. Pristupiti gorućem grmu znači primiti hranu za vječni život. Mnogi su Židovi ostali u pustinji gladni i žedni. Nisu znali iskoristiti Božju zauzetost za njih. Pustinja im je zauvijek postala grob. Budimo mudriji i razboritiji od njih. Primimo dragocjenu milost ponuđenu za spasenje. Nije to zbog naše svetosti ili nekih zasluga, nego je to nezasluženi dar Božje ljubavi. Sjedinimo se s tim darom, iskoristimo priliku: „ili sada ili nikada!“
Otvorimo se za podarenu milost. Dozvolimo Kristu da oživi u nama sve milosti, koje smo primili u svakom sakramentu. Probudimo se i vratimo se Bogu! Često znamo reći da ne trebamo obraćenja. To nije istina! Ako netko tvrdi da ne treba obraćenja znači da ne treba ni Isusa u svoj život. Ovo postaje ista zamka kao što je bila pustinja za Izraelce, koji nisu htjeli poslušati Boga. Susret s Isusom u svakom sakramentu stvara u našim dubinama neizrecivo iskustvo susreta s ljubavlju. To su uvijek istinski susreti jer je Bog uvijek spreman na darivanje. Neka nam oni postanu čežnja, a ne još jedna obveza. Tek u slobodi će se dogoditi istinito iskustvo susreta sa živim Bogom.
Iskustvo Boga živoga mijenja čovjeka. Ono što je bilo teško postat će zadovoljstvom. Svako tvoje neshvaćanje Božje prisutnosti u tvom životom postat će svakodnevnim otkrivanjem Boga. Dovoljno je željeti osobnu promjenu. Svake godine (dana) Bog ti pruža šansu da mu se još više približiš. On te čeka i traži plodove obraćenja. I čeka te. Daje ti još jednu godinu da narasteš u vjeri. Budi zahvalan i prihvati suradnju. Ima u tebi puno sitnica, koje sprječavaju potpuno predanje. Upravo tako kako govori Isus u prispodobi o smokvi. Svaku sitnicu, koju treba ispraviti u osobnom životu, simboliziraju mnoge smokvine sjemenke. Svaka želja za promjenom otvara duhovne oči i uši. Ne trebaš tražiti krivce ili uspoređivati se s drugima misleći da imaju više grijeha. Isus želi da na svoj život, na sve crnilo oko sebe pogledaš novim očima. Ne može to čovjek sam. Samo se u Ljubavi možemo prepoznati kao voljena i odabrana stvorenja, čiji je smisao u Bogu. Kako doći u stadij kušanja ljubavi Božje? Izlažući se i prepuštajući se Božjoj ljubavi kao zrakama sunca. Izvlačeći čežnju i ne zanemarujući fine dodire i pozive Božje na mir, povjerenje, radost, čistoću. Stalno nastojanje da ugodimo Bogu, više nego ljudima. Oslobađajući se usputnih rana, tereta krivnje i zamjeranja drugima. Otpuštajući svaku nepravdu koja nam je nanesena…Tek onda će tvoj život biti plodan za vječnost.

 

Pater Arek Krasicki

 

 

PODIJELI