Oduvijek sam bila posebno dijete u obitelji. Razlog tome nije bilo to što sam bila najmlađa i jedina curica. Baš suprotno, po ponašanju sam bila kao dečkić. Uvijek aktivna, opsjednuta sportom, treninzima, loptom općenito. Moj život su bili nogomet, rukomet, košarka. Neki su govorili da sam trebala biti dečko jer sam u tome bila bolja nego moji muški vršnjaci. Roditeljima nije baš bilo drago što njihova mala curica od jutra do večeri vrijeme provodi na igralištu, ali mi nisu ni branili. Smatrali su to jednom fazom koja će proći. Godine su prolazile, ali ljubav prema sportu je rasla. Oduvijek sam govorila kako ću biti učiteljica kad narastem. Ipak, negdje u petom ili šestom razredu sam počela razmišljati o tome da umjesto razredne nastave odaberem zanimanje profesora tjelesnog odgoja. No, koliko god mi planirali, Bog ima drugačije planove za nas.
Bila sam sedmi razred. Prvo polugodište je sve bilo uredu. U drugom polugodištu sam počela s kašljanjem. U početku smo mislili prehlada ili gripa, proći će. Nije prošlo, počelo se pogoršavati. Imala sam male napade svakih nekoliko minuta. Toliko bih kašljala da nisam mogla stati i uhvatiti zrak i samo bi se rušila dolje. Mjesec dana ležanja uz dijagnozu bronhitisa koji bi, naravno, trebao proći. Nakon mjesec dana sam krenula u školu jer je bronhitis prošao. Tjedan dana u školi, ”zdravo” dijete i nakon toga opet mjesec dana u krevetu jer bronhitis nije nestao. Tu su se javile alergije na praktički sve što me okružuje, teško disanje, napadi, ovisnost o lijekovima i inhalatorima. Ono što me najviše pogodilo od svega toga je bilo to da ja više nisam mogla ni brzo hodati, a trčati nikako. Moji snovi su se srušili. Morala sam odustati od svakog sporta, od svakog napora i trčanja pa čak sam i od tjelesnog odgoja bila oslobođena. Suze, tuga i sto puta jedno te isto pitanje: zašto ja, Bože, pa što sam ti ja napravila? Dani su prolazili, stanje se nije poboljšavalo. Svaka kontrola kod doktora većinom ista. Na jednoj kontroli mi je doktor rekao kako moja pluća jednostavno počinju propadati. Razlog tome je bio što sam čitav svoj život bila aktivna, živjela sportskim životom i pluća su navikla na to. Ovako, naglim prekidom sa svime, ona jednostavno propadaju. Dobila sam zadatak pronaći nešto čime se mogu baviti i što će mi održavati zdravlje. Preporuka je bila plivanje. Oduševljena idejom, ali realizacija je gotovo kobno završila s obzirom da doslovno nisam mogla plivati ni nekoliko sekundi. Moja volja i želja za sportom opet je opet dotakla dno. Odustala sam od svake želje da probam bilo što drugo. Posvetila sam se školi i to je bilo to od moga života, bar sam tako mislila.
U osmom razredu, na samom početku, u naš razred je ušao čovjek koji se predstavio kao trener plesa i pozvao sve nas da dođemo, vidimo, probamo i, ako nam se svidi, nastavimo. Nisam imala želju za plesom. Zapravo mi ples nije ni bio sport. Nikada nisam plesala. Pa ja sam ipak bila nogometašica, to je pravi sport. Prijateljica je htjela probati i tako me uspjela nagovoriti. Prvi dan, prva proba, prvi plesni koraci i tu se rodila ljubav prema latino-američkim i standardnim plesovima. Moj trener je znao za moje zdravstveno stanje i nije me nikada forsirao preko moje granice. Polako, malo po malo, shvatila sam da je ples puno više od onoga čime se smatra. Shvatila sam da plesači ulažu u ples jednako, ako ne i više, napora kao neki nogometaši. Shvatila sam da je zapravo ples nešto posebno i da, iako nikada nisam plesala, mogu i želim u tome biti dobra. Godine su prolazile, ja sam sve više napredovala u plesu. Sve više plesova, sve teži koraci, sve bolje koreografije, a ljubav i veća nego ona prema bilo kojem drugom sportu. Danas, ponosno mogu reći da treniram 6 i pol godina i da ni jednom nisam imala napad na treningu. Svoj ples ne bih dala za sto nogometa i rukometa. Nisam postala nogometašica ili profesorica tjelesnog, ali zato sam postala izvrsna plesačica i trenutno studiram kako bih postala izvrsna učiteljica razredne nastave. Imala sam plan, ali Bog je imao drugačiji, bolji plan za mene i zato ću Mu biti zahvalna do kraja života.
Valentina K.
