… još se nije očitovalo što ćemo biti … – 1. Ivanova 3:2
Naša je prirodna sklonost biti toliko preciznim, pokušavajući pri tome uvijek točno predvidjeti što će se sljedeće dogoditi, da na neizvjesnost gledamo kao na lošu stvar. Smatramo kako moramo postići neki unaprijed zadani cilj, no to nije narav duhovnog života. Narav duhovnog života je imati sigurnost i u vlastitoj nesigurnosti. Slijedom toga ne puštamo korijenje. Zdrav razum nam kaže: “Uh, što bi bilo da sam u tim okolnostima?” Ne možemo si ni zamisliti, sebe vidjeti u okolnostima u kojima još nikada nismo bili.
Sigurnost je obilježje života po zdravom razumu, a blažena neizvjesnost obilježje je duhovnog života. Imati sigurnost u Bogu, znači nemati sigurnost u vlastite puteve i izbore, niti znati što nam sutra može donijeti. Na to obično reagiramo uzdahom tuge, a zapravo bi to trebao biti izraz iščekivanja bez daha. Mi nismo sigurni koji je sljedeći korak, ali smo sigurni u Boga. Čim se prepustimo Bogu i izvršimo zadatak koji nam je povjerio, On počinje naš život ispunjavati iznenađenjima. Kad postanemo pukim promicateljem ili braniteljem određenog uvjerenja, nešto u nama umire. To nije vjerovanje u Boga, već je puko vjerovanje u naše vjerovanje o Njemu. Isus je rekao, “… ako … ne postanete kao mala djeca …” (Matej 18: 3). Duhovni život je život malog djeteta. Mi nismo nesigurni u Boga, već samo u ono što će On sljedeće učiniti. Ako imamo sigurnost samo glede vlastitih uvjerenja, razvijamo osjećaj samopravednosti, postajemo pretjerano kritični i ograničeni smo stavom kako su naša uvjerenja cjelovita i ustaljena. Međutim, kad imamo ispravan odnos s Bogom, život je pun spontane, radosne neizvjesnosti i iščekivanja. Isus je rekao, “… vjerujte u Mene” (Ivan 14: 1), a nije rekao: “vjerujte u neke stvari o Meni”. Sve Mu prepustite i bit će veličanstveno i blaženo neizvjesno kako će se pojaviti, no u jedno možete biti sigurni: doći će. Ostanite mu vjerni.
– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske
Je li moje poznavanje i sigurnost u Boga tolika, da su mi sve nesigurnosti zanemarive i nebitne?
