BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

Milosrdni Isus me pozvao i poslao da Vam objavim Njegovo Milosrđe.

Jeste li ga spremni prihvatiti?

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Prošli su ovi dani koje zovemo Veliki i Uskrsni. Oni su karakteristični za liturgijsku godinu jer sadrže najveće događaje iz povijesti spasenja koje je Isus darovao nama kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće. Crkva želi zahvaljivati Ocu nebeskom što nam je dao svojeg sina koji nas je na najsretniji način oslobodio od grijeha i smrti te nas spasio.

Nije čudo da se u te dane iskreni vjernici okupljaju u velikom broju kako bi se nanovo divili djelu Božje ljubavi i zahvaljivali za Božje Milosrđe. Crkva radosno pjeva Aleluja. To je radosni usklik u kojem želimo hvaliti i slaviti Boga. Aleluja je radosni poklik otkupljenja a osobito onih koji su u uskrsnoj noći po krštenju postali djeca Božja. Njih je na stotine tisuća što otkriva ljubav Božju za čovjeka i čežnju čovjeka za Bogom. Isus je zagrlio mnoge koji su s Njim ukopani u smrt i nanovo rođeni kroz krštenje. To je razlog zašto cijela Crkva mora klicati i pjevati Hosana, Slava i Aleluja. Nikada se nemojmo umoriti u tome jer dostojan je Trojedini svake hvale, časti i slave.

Na Veliki petak Crkva je započela devetnicu Božanskom Milosrđu koju izričito traži Isus preko svoje „tajnice Milosrđa“ sv. Faustine Kowalske. Zašto je spominjem: zato što Isus svoje Milosrđe izvršava u ove najsvetije dane kada nas je otkupio mukom, smrću i uskrsnućem. Želi da Crkva upozna i slavi Njegovu ljubav. Samo je jedno potrebno, a to je: dođi brate i sestro, divi se i zahvaljuj Milosrdnom Isusu. Bez njegove žrtve nismo otkupljeni, ostajemo i dalje u tami, zabludi i smrti. Moram, na žalost, reći uopće ne prihvaćamo Isusov gorući zov: „dođite k meni izmoreni i opterećeni“. Kao da mu ne vjerujemo ili kao da nam uopće nije potreban. Nije li to nova žalost našega Učitelja koji nije ljubljen, koji je zanemaren i odbačen… A svom dušom nam želi davati svoje milosrđe, otkupljivati grešnike, hraniti klonule, liječiti bolesne, dignuti pale, privući k sebi one koji ga traže, ohrabriti vjerne… Sam reče da mu je najveća muka i bol u tome što želi davati svoje Milosrđe a mi ga ne želimo primati. Možete li Vi, majke i očevi, sada shvatiti svoju žalost kada sve želite dati djeci za njihovo duhovno i materijalno dobro a oni Vam to odbijaju, ismijavaju ili uopće ne reagiraju. Ako vi trpite, koliko više trpi Isus radi Vas i Vaše djece? O tome bi bilo jako dobro promisliti klečeći pred slikom Milosrdnog Isusa. Kako te ljubi, to možeš osjetiti u zrakama iz Njegova Srca koje te obasjavaju i štite. Gledajući ga treba mu dati odgovor zašto ga ne ljubim i štujem. Ako to ne učinim onda sam uzalud slavio Uskrs, jer to je „uskrs“ bez Uskrsnuloga Isusa kojega slavi svijet kroz prodaju, kupnju i konzumaciju.

U ponedjeljak sam bio u Zagorju gdje se slavi po deveti puta na Uskrsli ponedjeljak sveta misa na jednom velikom brijegu gdje se blagoslivljaju traktori. Kad čovjek gleda sa toga brijega prema Sljemenu, Ivančici ili Strahinčici u te predivne doline u kojima se uzdižu brežuljci, protežu obradiva polja, vinogradi, šume, livade, sela… drugo ne može uskliknuti već priznati: Gospodine je li tako izgledao raj na zemlji kojega si stvorio? Preko tri stotine traktora posadilo se po njivi na koju je Isus stao svojom žrtvom na oltaru. Predvodio sam svetu Misu kroz koju sam shvatio da je upravo to najljepši dar i žrtva što je čovjek može dati Bogu: čisto srce, znojno čelo, žuljave ruke, miris uzorane i obrađene zemlje, pjev ptica, brujanje traktora, pečeni kruh iz zrnja izrasla iz te zemlje, te čaša vina iscijeđena iz grožđa onih vinograda. Bog ne može šutjeti već mora dati obilje svoga blagoslova i biti prisutan na toj zemaljskoj ljepoti. Predivno je bilo susresti se s tim ljudima, gledati njihova nasmijana lica koja znaju pokazivati da u njima ima još nade, ljubavi i vjere. Njihove košare na traktorima i demižonke pokazuju da nisu došli tu samo radi sebe, već da se druže s drugima i da dijele s drugima plodove svojih ruku, riječ, ohrabrenje i pjesmu.

Uz gruvanje topa i mužara navijestili su stari običaj s kojim se najavljivala uskrsna radost. To je divno dok ljudi imaju još vremena i ljubavi jedni za druge i to mlado i staro i muško i žensko. Riječ je Božja odjeknula nad tom ljepotom naše Domovine, ohrabrila je mnoga srca koja su najavljivala susret do godine. Uz svirku sastava koji je pratio narodno veselje, u predvečerje trebalo je krenuti put Resnika. Uz put još jedna postaja kod prijatelja te umorni ali  u srcu ispunjeni novom snagom krenusmo kao i ona dvojica apostola iz Emausa da navijestimo: Isus je uskrsnuo na Strugači iznad Mihovljana i Orehovice. Susreli smo ga u tim jednostavnim, radišnim i dragim ljudima koji su nam to potvrdili. Mi samo svjedočimo: Isus je Živ i obasjao nas svojim Milosrdnim zrakama!

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Učenici su bili u strahu. Bili su bez Isusa. Još su uvijek pod dojmom Isusove smrti na križu i njegova ukopa i pomišljaju da više nemaju što čekati. Od ovoga časa njihova im je budućnost neizvjesna. Svu svoju sigurnost su stavili na Isusa. A sada postoji i opasnost da ih židovi pozovu na red. Zajednica se počela rasipati. Neki odlaze. Dvojica su učenika otišla u Emaus, a ni Tome nema. Što još oni zapravo rade skupa kad Isusa nema? Isus ih je vezao za sebe. Bili su snažno usmjereni prema njegovoj osobi, ali međusobno nisu osjećali puno ljubavi jedan za drugoga. Postojale su neke rodbinske veze među nekima od učenika, ali neke druge veze prijateljstva i prisnosti nisu među njima bile njegovane.

Odjednom se pojavljuje Isus. Najprije ih smiruje. Ispunja ih mirom. To čini već samom svojom pojavom: jer gdje je Isus, tu je i mir. Dovoljno je da kaže: „Ja sam!“ ili: „Ne bojte se“! Odmah se mijenja raspoloženje. Apostoli su sretni. Vide Gospodina. A Isus ih potom i riječima obdaruje mirom. Izriče jedinstveni pozdrav koji će potom postati pozdrav njegove zajednice, osobito kad se sastaje na liturgijskim sastancima: „Mir vama!“ Kako nam je u našoj domovini Hrvatskoj taj mir još uvijek silno potreban! Ipak, možda još uvijek više čeznemo za političkim mirom nego za Isusom. Od ovoga časa za Isusove učenike je jedino Isus istinski mir i samo je on Mironosac. Nema nam mira bez Isusa. Nema mira, osim na Isusov način. To je mir izgrađen na žrtvi njegova vlastita života, mir u koji je ugrađena posvemašnja ljubav. Zato Isus i pokazuje svojim učenicima ruke i bok: ruke probodene, srce otvoreno! To je mesijanski, Božji mir. On ponajprije zahvaća u ljudsko srce i u tajne naše savjesti. Taj mir što ga Isus daje nije kao onaj što svijet daje. Ohrabreni Isusovim mirom i mi sami postajemo mironosci. To je mir koji će u nama roditi spremnost na pomirenje i praštanje. Zahvaćeni tim mirom osjetit ćemo da u nama više nema prostora za nemir, strah, mržnju i osvetu.

Upravo zato možemo osjetiti kako Isus svojim učenicima naređuje zadatak koji i do nas dopire: „Sad je na vama red!“ Isus je Očev poslanik, a mi smo Isusovi poslanici. Isus je u potpunosti ispunio volju Očevu. Tako isto moramo i mi učiniti jer smo na to pozvani snagom Isusova povjerenja. Isus sada ozbiljno računa na nas. „Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas!“

Dakako, ovakvi kakvi jesmo ne možemo puno učiniti. Međutim, Isus daje svima koji ga slijede darove što ih je prorok navjestio: novo srce i nov duh! Dahne u apostole i tom gestom im podjeljuje Duha Svetoga. Time ih stvara na nov način, čini ih novim ljudima. Želi da žive i djeluju na nov način, prodahnuti Duhom Svetim Božjim. To više nije duh sitnih ljudskih sebičnih interesa, duh zavade i mržnje, duh osvete i straha, duh nemira i rata! Ovo je novi Duh, Duh istine i pravde, ljubavi i života. Duh Sveti je temeljni Isusov dar. Do ovoga časa Isus ga je obećavao. Nakon što je na križu predao Duh svoj, mogao ga je rasipno darivati u novosti svoga uskrsnuća. To je duh koji krši silu grijeha jer učenicima daje punomoć oproštenja. Stvara temelje novog svijeta.

Zanimljive su stanovite sličnosti nekih slika iz ovog evanđeoskog odlomka i onih iz prvog poglavlja Knjige postanka. Opis ovoga Isusova susreta na neki je način izvještaj o novom stvaranju, o početku novoga, Isusova svijeta ljubavi i mira! Bog je u počecima stvaranja stvorio sve po Duhu „koji je lebdio nad vodama“. Isto tako, Bog je oblikovanom tijelu čovjeka podario život time što je udahnuo u njega dah života. Tako čovjek postade živo biće. Na sličan način Isus sada udahnjuje Duha Svetoga u apostole i oni postaju novi ljudi, preporođeni na život djece Božje. Primaju od istoga Duha i snagu da se suprotstave onoj sili po kojoj je na svijet došla smrt, a to je sila grijeha. Počinje dakle, novo stvaranje. Amen.

PO NJEGOVOJ PREGORKOJ MUCI.

BUDI MILOSRDAN NAMA I CIJELOME SVIJETU!

Svetac tjedna

Sv. Fidel iz Sigmaringena

Po rođenju Marko Roy, rodio se 1573. godine u Sigmaringenu na Dunavu. Studira u Freiburgu gdje je 1603. doktorirao  iz filozofije, a 1611 iz obaju prava. Bio je pravnik i sudac, a nazivali su ga „advokat sirotinje“. Odrekao se svjetovne karijere te stupio u kapucinski red. Završio je studij teologije te se posvetio propovjedanju. Prolazio je Njemačkim i Švicarskim mjestima, neka su bila katolička a neka protestantska, pa je često doživljavao neugodnosti. Godine 1622. umorili su ga kalvinistički seljaci nedaleko švicarskog grada Chura. Sv. Fidel je prvi mučenik kapucinskog reda. Zaštitnik je pravnika.

Misao

Ako prihvatiš neku zadaću, izvrši je radosno, ili je nemoj prihvaćati.

MALO ŠALE

Mujo razgovara s Hasom o svojoj sreći:

• Haso, znaš li da je moj sretni broj sedam? Rodio sam se 7.7.1977. u 7 sati, 7 minuta i 7 sekundi, na lutriji sam osvojio 7 milijuna eura i sve to uložio na konjskim trkama na konja broj 7!
• Mujo, pa to je fantastično! Naravno, konj broj 7 je bio prvi?

Mujo uzdahne i zamišljeno reče:

• ..sedmi….

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak -7. utorak sv. Antuna, iza mise molitveni susret;četvrtkom: klanjanje prije mise; petak: Marijina legija iza mise

Vjeronauk: Subota: krizmanici u 9 sati

Prvopročesnici u 10 sati

Ministranti u 11 sati