BEZGRJEŠNO ZAČEĆE B. D. MARIJE

Ps 98 (97), 1. 2-3ab. 3c-4

2.Ef 1, 3-6. 11-12

Lk 1, 26-38

UVOD

Današnji blagdan Marije Djevice bez grijeha začete, temelji se na istini vjere, koju je 1854. proglasio papa Pio IX. U buli proglašenja papa izjavljuje: „Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svog začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom Svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskoh roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“ (Bulla Ineffabilis Deus: DS 2803).

Nakon počinjenoga grijeha, Bog nije napustio čovjeka i ostavio ga bez nade. Obećao je Spasitelja, koji će doći skupiti čovječanstvo raspršeno grijehom. Upravo je Marija, Bezgrješna, Majka Božja i naša u kojoj se ostvaruje obećano spasenje.

Slaveći blagdan Marijinog bezgrješnog začeća, stanimo pred Gospodina i priznajmo mu svoje slabosti i grijehe koji nas udaljavaju od njega.

HOMILIJA

Mariju često zbog istine vjere o njezinom bezgrješnom začeću doživljavamo kao daleku i nedodirljivu, svetu i „ne svjetsku ženu“. Ona kao da s običnim ljudima smrtnicima, gotovo da nema dodirne točke. Upravo zbog svoje bezgrješnosti izdvaja se od običnih ljudi te ju ne možemo shvatiti kao uzor, primjer ili sliku vjernika kojega valja nasljedovati vlastitim životom.

Na takav život nas pozivaju, gotovo svi izričaji vjere Crkve o Mariji. Ali se čini da mi to ne razumijemo. Mislimo da ne možemo slijediti nekoga, tko je već u startu bio bolji od nas. Ne možemo ići za nekim za kojim već na početku zaostajemo. Ne možemo se natjecati i uspoređivati s nekim s kime nam je unaprijed predodređen rezultat gubitnika. S Marijom se ne možemo uspoređivati.

Ipak, danas pokušajmo razumjeti Bezgrješnu Mariju i njezin lik te usporediti ga sa životom običnog kršćanina današnjice. Pozdrav: „Zdravo milosti puna“ navješćuje dolazak ponizne žene iz provincije s nasljedstvom iz svećeničkoga plemena Izraela. U Mariji Bog pronalazi mjesto svoga počinka i boravka. Ona je živa kuća Božja u kojoj Bog ne stanuje kao u kući od kamenja, nego u njenom živom srcu. Ona je izdanak od kojega će izrasti drvo spasenja i otkupljenja.

U Mariji počinje nova povijest i ispunjava se obećanje dano prvim ljudima o spasenju i otkupljenju. Knjiga Postanka Mariju stavlja u direktnu vezu s borbom ljudskoga roda i zmije. S borbom koja se vodi tijekom čitave povijesti čovječanstva između čovjeka i sila Zla i Smrti. Pobjedonosni trenutak počinje upravo po Mariji i u njoj Bog pobjeđuje. Po Mariji se događaju vrata slobode za čovjeka. Marijin: „Evo službenice Gospodnje“ uspostavlja životno izgubljeno povjerenje čovjeka prema Bogu, a Bogu se otvaraju vrata ljudske slobode kroz koja može ući u svijet čovjeka i ispuniti njegovu smrtnost svojom besmrtnošću, nadvladati neznanje svojim razumijevanjem, osvijetliti tamu svojim svjetlom.

Po Mariji Bog ulazi u ljudsku povijest i slabost te čovjeku po Bogu tada postaje sve moguće. S Bogom čovjek razvija svoju slobodu i živi dostojan njega, stvorenja na Božju sliku. Tako smo u mogućnosti ostvariti cilj koji nam Bog nudi i koji nam je namijenio u stvaranju.

Gledajući na ovakav način, Marija će nam postati bližom i jednostavnijom za nasljedovanje. I danas se vjernici na neki način nalaze u podređenom položaju. Ukoliko na bilo koji način pokušaju podići glavu i svijetu obznaniti istine vjere i istinu o čovjeku koji se treba ponašati u skladu sa svojom naravi, vrlo brzo bivaju ušutkani kao nazadni i ekstremni dijelovi društva.

Ni danas kao ni u vrijeme Marijinog bezgrješnog začeća, nije lako pripadati Božjem narodu. I danas u 21. stoljeću, mnogi u svijetu radi svoje vjere i uvjerenja bivaju ubijeni. U današnje vrijeme je osobito teško svjedočiti dobrotu, plemenitost, sebedarje, ljubav i zajedništvo u svijetu u kojem se sebičnost proglašava ekonomskim blagostanjem, dobrota slabošću, plemenitost ludošću, sebedarje samouništenjem, a ljubav i zajedništvo utopijom.

Istina koju današnji blagdan promiče jest da čovjek koji se okreće Bogu ne postaje manji nego veći jer Bog u njemu postaje većim, a on božanskim vraćajući se prvotnom izvoru svoje čovječnosti koje proistječe od Boga. Onaj tko sebe stavlja u Božje ruke ne udaljava se od drugih kao da se time povlači u svoje privatno spasenje. Što smo bliže Bogu, bliže smo i ljudima. Zbog toga i Mariju koja je neizmjerno blizu Bogu i u kojoj Bog prebiva, častimo kao našu zaštitnicu neprestano je zazivajući kao onu koja razumije ljudski rod. U potrebi utjehe, slabostima grijeha ili tmini života zazivamo Mariju koja nam omogućuje razumijevanje i otvorenost snazi Božje stvaralačke dobrote.

U današnjem blagdanu ne slavimo još jedan od blagdana u kojemu se tek sjećamo veličine i svetosti osobe ili događaja pa frustrirani zaključujemo kako se ne možemo uspoređivati s onim što slavimo. Naprotiv, slavimo Mariju koja nam je blizu u svim našim potrebama. Ona nam je slična u nadi da Bog može promijeniti nas same a time i svijet. Slična nam je u vjeri da smo dovoljno sposobni s Bogom to i učiniti. Marija nam je slična u ljubavi da se možemo posvetiti Bogu i širom otvoriti vrata svoga srca i pripremiti mu dostojno prebivalište u nama.

„Gdje si?“ upit je koji odzvanja cijelim Svetim pismom ne samo na stranicama Knjige Postanka. Bog u cijeloj povijesti spasenja, čovjeku nudi zajedništvo, spasenje i samoga sebe. Starozavjetni upit: „Gdje si?“ odzvanja sve do novozavjetnoga konca u uskliku: „Dođi, Gospodine Isuse“, kojim Crkva s nadom moli za Kristov ponovni dolazak. Čovjek čezne za Božjom blizinom i Njegovim licem. Želi zajedništvo s Bogom svjestan da na pitanje: „Gdje si?“ može dati i naći razne odgovore, ali je samo jedan pravi odgovor.

Prvi čovjek na Božji upit odgovara skrivanjem zbog onoga što je učinio, želio je izbjeći susret s Bogom. Bojao se da će Božja sloboda uništiti njegovu slobodu. Postavši svjestan da nije postao kao bog, mislio je da više i ne može živjeti u Božjoj blizini. Ispunio se strahom i ispraznio od mogućnosti za bilo kakav susret. Čovjek i čovječanstvo su sakrili lice pred Bogom. Čovjek se ipak želi vratiti te traži Boga. Posvuda ga traži misleći da se Bog skriva na nekom posebnom mjestu i nedostupnom svijetlu kojemu mogu pristupiti samo „prosvijetljeni“ i izabrani.

Bog nije prestao tražiti čovjeka i čitavo čovječanstvo koje se skriva, okreće glavu i bježi. Bog pruža novu mogućnost pravog odgovora, življenju slobode i da se čovjekov bijeg pretvori u Put života, kroz progonstvo i patnju otkriva zajedništvo Boga i čovjeka. Pravi odgovor na Božji upit i traženje daje Marija – Gospodinova Majka. Ona ne bježi, nego u svome domu prihvaća razgovor. Ne želi poput prvih ljudi biti „kao Bog“ niti se s njime natjecati. Želi surađivati, znajući da joj otvorenost za Božju Riječ omogućuje da Bogom bude oblikovana.

Svojom spremnošću na suradnju s Bogom, omogućila nam je naći pravi odgovor na Božji upit i traženje te da možemo pronaći prave odgovore na svoje upite i traženja. Po Marijinoj vjeri i mi smo postali sposobni na odgovor, a dana nam je i mogućnost vjere. Bog se ponizio postavši jedan od nas. Tako više nije bio stranac, nije lutao, niti bio u progonstvu. Tako je Marija i nama pomogla da ne budemo stranci i lutalice, jer po njoj u Kristu imamo sve.