Anđeo

163

Ponekad

se čovjeku čini da je sam na cesti.

Zaboravi trag svjetlosti za svojim leđima.

Onda anđeo zaboravljen, na tren rastužen, pogne lijepu glavu,

al za čas otrese sjetne misli, širom rasprostre bijela krila,

a čovjeku odjednom zatopli oko srca

pa mu se i osmijeh iskrade,

a on se pita

od kud sad ta vedrina.

Ne zna da to anđeo

krilima rastjera oblake

i iznova otvori put

nebeskoj ljubavi.

Daniela Bobinski

PODIJELI