ANĐELE MALENI, DOBRI 

148

 •.¸¸.•´¯`•. .•´¯`•.¸¸.• ✫
 •.¸¸.•´¯`•. .•´¯`•.¸¸.• ✫
Ne Umijem Odrasti,
Ne Umijem Se Od Onog
Malenog Anđela Odvojiti.
Ne Umijem Postati Ona
Koja Shvaća Ovaj Okrutni Svijet.

Slamali Su Mi Srce Oduvijek,
Razočarali Su Me,
Sve Bi Im Dala, I Uvijek Bi Se Vratila
Uplakana Onom Svom Malenom Anđelu.
Nevinom Djetinjem Srcu Koje Me Razumije
I Brine Se O Meni.

Puštali Bih Visoko One Zarobljene Ptice,
Divili Bih Se Njihovom Letu.
Uvijek Mu Se Vraćam,
Sa Suzama U Očima.

Više Ne Znam Kako Se Boriti,
Iako Dajem Sve Od Sebe Ne Ide Me
Sveti Jaki Bože, Gdje Ću Ja!?

Pomozi Mi Da Ustanem
I Krenem Tamo Gdje Nikada Nisam
Usudila Se Ići.

Ja Vapim Milost Bože,
Oslobodi Me Straha,
Nemoći….
Anđele Mali Ti Sa Mnom Pođi,
Spustiti Ću U Tvoje Ručice
One Suze Kad Me Opet Rane…

Ali Jednom Ću Uspjeti,
Znam Da Hoću;
Ti Si Mi Kao Podrška Tu.
Od Prvog Udisaja Do Zadnjeg Izdisaja….
Borba Nam Ostaje Moj Mali, Dobri Anđele…

Ako I Ne Uspijemo Ovdje Na Zemlji,
Biti Ću Sretna Jer Moju Istinsku Bol
Baš Nitko Neće Znati, Samo Ti.

Idemo Naprijed Maleno Moje,
Sa Onim Djetinjim Osmijesima;
Nek Druge Naša Ljubav Liječi…
Bar Oni Neka Se Istinski Raduju;
Jer Ja I Ti Živimo U Ime Svete Ljubavi!

© Ana Emanuela Šimunić

PODIJELI