Došašće
U vremenu došašća običava se stavljati vijenac ili panj s četiri svijeće, a po jedna se svijeća pali svake nedjelje došašća kako slijede: prve nedjelje prva (na panju se preporuča da to bude ona koja je postavljena najviše), druge druga i tako redom sve četiri. Paljenje svijeća nas poziva na budnost i radost u iščekivanju Kristova dolaska među nas ljude.
Božić
Slavljenje Božića
Božić se najprije slavio na Bogojavljenje, 6. siječnja, a današnji datum – 25. prosinca – ne odgovara stvarnosti, odnosno datumu Isusova rođenja, nego je blagdan uveden u Rimu u 4. st. s nakanom da se potisne tadašnji poganski blagdan Dan nepobjedivog boga Sunca. Toga datuma nastupa zimski solsticij, vrijeme kad sunce dostiže najveću kulminaciju, a potiskivanjem poganskog blagdana želi se naglasiti da je jedino Nepobjedivo Sunce Isus Krist, koji dolazi na Zemlju donijeti čovječanstvu spasenje. Slavlje se prvi puta spominje 336. godine.
Današnje uvriježeno brojanje godina od Isusova rođenja također nije povijesno točno, jer je riječ o pogrešci koju je u 6. st. unio povjesničar Dionizije. Isus se, naime, rodio prije 0. god., a povjesničari se razilaze je li riječ o 4., 6. ili 7. god. pr. Kr.
Dva datuma istoga slavlja
Rimokatolici Božić slave po Gregorijanskom kalendaru, dok se pravoslavni vjernici još uvijek pridržavaju Julijanskog kalendara, te dosljedno Božić slave 7. siječnja. Grkokatolici su po tom pitanju neujednačeni, što znači da neki Božić slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja.
Slavlje
Slavlje Božića je vrlo bogato i uz narodne običaje koji naglašavaju npr. donošenje božićnog svjetla, unošenje slame u kuću na Badnjak, kićenje zelenog drvca, pripremanje darova, odlaženje u čestitare i sl., naglasak se treba staviti na misu polnoćku, kao otajstvo Božjeg silaska među ljude. Na razmeđu između jučer i danas, noći i dana koji dolazi, moli se Nicejsko-carigradsko vjerovanje, gdje se ističe kako je “Sin Božji postao čovjekom nama u svemu jednak osim u grijehu”.
Ciklus blagdana
Liturgijska godina je podijeljena u tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu, a vrijeme od početka došašća do završetka božićne osmine pripada božićnom ciklusu. Taj ciklus sadrži četiri nedjelje došašća koje prethode Božiću, Božić i božićne dane, te blagdane Bogojavljenja ili Tri kralja i Isusovo Krštenje. Došašće nas priprema za rođenje Boga, u božićnim danima slavimo otajstvo Božjeg utjelovljenja, na Bogojavljenje se prisjećamo kako su svi ljudi na svijetu pozvani biti dionici na Božjem spasenjskom djelu, a Isusovo krštenje nas poziva na razmišljanje o značenju krštenja kao kupelji kojom se preporađamo i postajemo Božja djeca.
Običaji uz Božić
Mnogi današnji narodni običaji vezani uz Božić imaju svoje korijene u poganstvu. Primjerice, kićenje borova vezano je uz nekadašnja vjerovanja po kojima su grane crnogorice simboli plodnosti, a njihovo kićenje štiti od uroka, te omogućuje plodan urod ljetine. Počeci kićenja borova vezani su u Njemačkoj, oko rijeke Rajne, i to oko 1600. god., odakle se običaj proširio i dalje.
I paljenje badnjaka je praslavenski običaj, ali koji danas izumire. Dok su nekada bila ognjišta, palile su se velike klade, koje su se nazivali badnjaci. Postojali su različiti običaji od mjesta do mjesta vezani uz drvo badnjak i uz blagdan Badnjak, a češće bi se na toj kladi urezivao križ, po njoj bi se polijevalo vinom, uljem, te bi se posipalo žitom, s ciljem da Bog blagoslovi kuću potomstvom, zdravljem, dobrom ljetinom i drugim blagodatima.
Često se na Badnjak unosila slama u kuću, te se prostrla po cijeloj prostoriji, kako bi se na njoj – poput malenog Isusa – moglo spavati. Na stol se stavljao svečani stolnjak, a ispod stola bi se rasula zrna žita, zobi, ječma i kukuruza, a ondje bi se stavljali i dijelovi konjske opreme (posebno ham) i dijelovi pluga.
Žito je također povezano s antičkim kultom vegetacije, a obično se sije na spomendan sv. Barbare (4. prosinca) ili još češće spomendan sv. Lucije (13. prosinca). Rast žita nagovještavao je dobru ili lošu ljetinu. Kod nas Hrvata uvriježeno je da se žito priveže trobojnicom.
Jaslice su neizostavan simbol božićnog otajstva, a prve jaslice – i to žive – načinio je sveti Franjo Asiški u 13. st.
Betlehemsko svjetlo je noviji običaj, a riječ je o tome da se zapali svijeća u Betlehemu i od nje se pale druge svijeće te se u zaštićenim fenjerima na taj način prenose diljem svijeta, po mogućnosti u sve katedrale i sve crkve, odakle će vjernici betlehemsko svjetlo ponijeti svojim kućama.
Značenje blagdana
Božić je blagdan u kojem slavimo otajstvo Božjeg rođenje i povijesnog utjelovljenja, kada se očitovao malenima: Mariji, Josipu i pastirima.
Bogojavljenje ima smisao pokazati univerzalnost Božića. Tri kralja su tako predstavnici naroda i rasa: crne, žute i bijele.
Isusovo krštenje nas prisjeća početka njegova djelovanja, kada javno postaje jedan od nas. Tada se objavljuje Presveto Trojstvo, a krštenje označava uranjanje u smrt i izranjanje na novi život. Kao što je Glas tada rekao “Ovo je Sin moj ljubljeni”, i mi smo po Sinu pozvani vjerovati u Božju Trojstvenost i vječni život koji nam je ostvario snagom svoje muke, smrti i uskrsnuća.
Izvor: Vjera i djela – portal katoličkih teologa; autor: Vlč. Slavko Vranjković
