Sveti Toma Akvinski
I veliki svetac i veliki učenjak
|
|
| Sveti Toma Akvinski (1225. – 1274.) jedan je od najutjecajnijih mislilaca kršćanske tradicije, često nazivan najučenijim svetcem i najsvetijim učenjakom. Rođen je 1225. godine u plemićkoj obitelji u dvorcu Roccasecca kraj Aquina u južnoj Italiji, gdje je od malih nogu pokazivao neobičnu želju za znanjem. Iako su se njegovi roditelji protivili njegovu ulasku u dominikanski red, Toma je ipak izabrao put redovništva, svjestan da ga njegovo zvanje poziva dublje u službu Crkve i Boga.
Već u ranim dvadesetima postao je profesor te je poučavao na znamenitim sveučilištima Pariza, Rima i Napulja, a kao dominikanac u određenim trenucima predavao je i pod vodstvom svetog Alberta Velikog.
Temeljni doprinos Tome Akvinskoga leži u njegovoj sposobnosti da na koherentan način ujedini kršćansku objavu s filozofijom Aristotela. Njegova glavna djela, poput Sume teologije i Sume protiv pogana, postavila su temelje skolastičke teologije i ostala ključna referenca u promišljanju pitanja Boga, čovjeka, etike i prirode. Njegova misao postala je temelj onoga što danas nazivamo tomizmom, smjerom koji i dalje snažno oblikuje katoličku teologiju, filozofiju i moralno promišljanje. |
|
Posebno dojmljiv trenutak u njegovu životu opisuje sljedeća crtica, iz knjige Toma Akvinski autora Giovannija Ventimiglie:
Jednom, dok je slavio misu, Tomu je pogodilo u duši nešto što ga je duboko potreslo – možda »mistični događaj koji je ostavio posljedice na njegovo već vrlo umorno tijelo« – i odlučio je da više neće ništa pisati. Svome vjernom tajniku Reginaldu iz Piperna koji je inzistirao na tome da učitelj dovrši bar nedovršena djela, reče: »Reginalde, ne mogu jer sve što sam napisao čini mi se kao slama.« Malo poslije, moleći Reginalda da ne kaže ništa prije njegove smrti, dodao je: »Sve što sam napisao čini mi se kao slama u usporedbi s onim što sam vidio i što mi je objavljeno.« Nakon svega tri mjeseca od toga događaja, putujući na Koncil u Lyonu, umro je u benediktinskoj opatiji u Fossanovi u praskozorje 7. ožujka 1274.
|
|
|
| Knjige o sv. Tomi Akvinskom
Tomina misao i danas živi, ne samo u klasičnim teološkim raspravama, nego i u suvremenim pokušajima primjene njegovih načela. Tako knjiga Djelovanje po načelima – Tomistička perspektiva u donošenju moralnih odluka autora Janka Žagara pokazuje kako se Tomina etika može plodno primijeniti na konkretne moralne izazove današnjice.
Djelo je prikladno za studente etike i moralne teologije, te općenito čitatelje koji teže kršćansko vodstvo u formaciji savjesti i u donošenju moralnih odluka, a iznosi klasičnu katoličku etičku tradiciju jasnim i slikovitim stilom. „Djelovanje po načelima, u svojoj biti, duboko poštuje moralnu teologiju sv. Tome Akvinskoga, njezinu relevantnost za suvremenu etiku u svjetlu Drugoga vatikanskog koncila i kulminacija je više od trideset godina proučavanja, podučavanja i molitve. Cjeloživotno podučavanje o. Žagara čini njegovo pisanje lucidnim i pristupačnim“ o knjizi piše Emmerich Vogt, OP.
Prvi sustavan prikaz misli Tome Akvinskoga na hrvatskome jeziku
S druge strane, djelo Toma Akvinski autora Giovannija Ventimiglie nudi jasan i suvremen uvod u njegov život i misao, približavajući ga današnjem čitatelju. Knjiga je podijeljena u četiri dijela. U prvom dijelu autor vrlo sažeto prikazuje život Tome Akvinskoga, s najvažnijim datumima i prekretnim događajima njegovoga života. Od brojnih djela Tome Akvinskog autor je u drugom dijelu izabrao protumačiti sadržaj triju tekstova: O biću i biti, Raspravljena pitanja o istini i najpoznatije djelo Suma teologije. Treći dio donosi 40 ključnih pojmova s definicijama i kraćim tumačenjem. U četvrtom dijelu autor prikazuje recepciju Tomine misli u pet razdoblja, od početnoga razdoblja obrane do suvremene aktualizacije Tomine metode, misli i djela. Ova knjiga je prvi sustavan prikaz misli Tome Akvinskoga na hrvatskome jeziku koji je odigrao važnu ulogu ne samo u XIII. stoljeću nego kroz cijelu povijest. |
|
|
|
|
