Ja, Ivan, vidjeh:

gle, bijel oblak

a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji;

na glavi mu zlatan vijenac,

u ruci oštar srp.

I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama

vičući iza glasa

onomu što sjedi na oblaku:

»Mahni srpom i žanji

jer dođe čas žetvi,

zrela je žetva zemaljska!«

I Onaj što sjedi na oblaku

baci srp na zemlju

i zemlja bî požnjevena.

I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskog.

I on imaše oštar srp.

I od žrtvenika iziđe drugi anđeo

— onaj koji ima vlast nad ognjem —

pa povika iza glasa onomu s oštrim srpom:

»Mahni oštrim srpom

i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom

jer sazri grožđe!«

I anđeo baci srp na zemlju

i obra vinograd zemaljski,

a obrano baci u veliku kacu

gnjeva Božjega.

Riječ Gospodnja.

Nek se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.

Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!

Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.