Bilo je to davno, čini mi se srijeda, kad sam morala kanal za kanalizaciju iskopati, da bi se cijevi mogle spustiti, i kanalizaciju u funkciju staviti. Al neprilike su nastale zbog nesporazuma. Kako mi je generalni direktor obećao, da će se sve učiniti i da će mi firma pomoći, samo mora vidjeti sa šefom operative kakva je situacija s bagerima malim. Jer se trebalo provjeriti i plan rada napraviti. Kako se vrijeme približavalo datumu izvršenja, sve mi se činilo da od dogovora ništa nema. Puno posla, gradilišta mnoga, strka, metež samo da bi dogovor propao. Od tuge i jada situaciju sam povjerila i savjet zatražila od gospodina Anića tehničkog direktora. On je stvar uzeo u ruke i izdao detaljne naredbe Kovačeviću, rukovoditelju gradilišta. Kako je gospodin Anić kod mene kući bio i vidio da situacija nije komplicirana i teška, samo bagerčić dovesti, kanal prokopati, cijevi prospojiti i sva mudrost riješena. No sve bi bilo dobro,da se onaj crni nije pojavio i stvar dobrano zakuhao. Ne znam kako, dok sam hodnik prala, čula sam glas gospon Anića kako govori:- pa Branko diša je obeća da će bager dati i da se mora pomoći gospođi Ankici! ( muk, tišina) pa opet glas g. Anića -: gospođa Ankica je naša udovica i ako joj mi ne pomognemo k’o će joj pomoći, a i diša je sam obeća. ( opet muk, tišina) ma Branko ja sam bija tamo i sve sam vidija. Dva dobra čovika i za 4 sata su gotova, ali jedino se bojim da nije gdje kamen, pa bi problem imali. Zato je najbolje mali bager uzeti i brzinski to napraviti. ( opet muk, tišina) ma Branko što ti je, zar misliš da bi ja bez Šiminog blagoslova ovo od tebe tražila. I tako razgovor se završio,a ja sam se napravila da nisam ništa čula. Brzo sam nazvala svoga šefa i zamolila da mi da 2 dana od starog godišnjeg. Još taj dan sam dobro promislila, i svoj plan napravila.. Organizirala kupnju cijevi i zamolila kolegu koji će to sve spojiti. Mislim u sebi, ako mogu dvojica za 4 sata, zašto ja ne bi za 8 sama iskopala? I tak je to bilo, plan sam skovala i odluku donijela. Pošto sam 2 dana godišnjeg dobila, gospon Anić je morao na poslovni put otići i nije mi mogao ništa više pomoći. I tako, drugo jutro je svanulo i lijepi dan ukazalo, baš prava prilika za kopiranje kanala. Pošto sam kavu popila i s kćerkicom doručkovala, prije nego će ona u školu otići, uhvatim se čvrsto u realizaciji svoga plana. Onako kako sam smatrala da bi bilo najbolje. I tak, krenem ja uz pomoć svoje kćerkice. Išlo je to tako kroz igru i šalu, i odlučim ja nazvati svog dobrog gospon Anića, da mu kažem za namjeru svoju,i kako napreduje kopanje mije. Nije mogao vjerovati da je situacija takva, samo je obećao da će diša saznati i da će stimulaciju skinuti svima odgovornima koji su se oglušili na zapovijedi njegove. Kopale smo mi dobra dva-tri sata, kad je kći morala u školu poći. Nježno me poljubila i sretno poželjela, dok je krvave žuljeve na ručicama skrivala.
Kopala sam ja tako sama u svojoj samoći, pa odlučim i Bajzu da nazovem, da mu kažem da ne treba brinuti i bager slati, jer smo više od pola moja kći i ja iskopale. A zna on da je moja kći malena, tek treći il’ četvrti razred osnovne škole. Pošto mu nije bilo drago, da se to tak sve zbilo, pa da se izvuče cijevi mi ponudi, no kako sam i to riješila, samo ih moram dovesti i postaviti. Kulturno se zahvalim i slušalicu spustim. Nakon ovog razgovora krenem kopati dalje, ruke su me boljele,al nisam smjela stati. Počela sam vapiti i pomoć Svetog Josipa tražiti. Dok naizmjenično mijenjam alat, čas lopata, čas štihača, čas čekić i špica. Ruke bole, oči pune suza, kleknem i dalje po kamenju tučem. Onaj kanal na grobnicu nalik, a gromada velika iznad mene od kamena. Tučem, plačem i za pomoć molim, pa iziđem van da dođem do zraka, da se ne ugušim u tmurnoj grobnici. Sjednem tako na rub svoga dvorišta, i gledam u svoje malo Svetište Majci Božjoj u znak zahvalnosti mojom rukom napravljeno. Tu je slika i moćnog Svetog Josipa ali tesara. Njega molim da mi pomogne iako struka nije njegova. Da bude uz mene dok čekićem i špicom udaram po onoj gromadi. Jer moram se sabrati i taj kobni metar završiti. Da kad kolega dođe da može dalje cijevi spajati. Ustajem se i rov svoj idem, da se uhvatim sa životom u koštac. Moram to završiti pa kako mi bude. Stavljam nove flastere na žuljeve krvave, pa udaram čekićem što po kamenu, što špici. Osjećam se nekako moćno i hrabro, jer se nazire kraj mojoj muci. I tako u molitvi zanesena čujem pitanje:” A što ti to radiš?” Izdižem se i smeteno odgovaram , kopam kanal, jer moram se na kanalizaciju spojiti. Opet glas me pita crnomanjastog muškarca : – a gdje su muški i zašto oni to ne rade? A ja opet onako u čudu odgovaram, da njih nema da oni počivaju, a muškarac pita,- kako to i gdje? A ja opet odgovaram ,,, oni su poginuli u saobraćajnoj nesreći i da smo kći i ja same, i da nemam nikoga, k’o bi mi pomogao. A on se nadviri pa mi kaže da kanal nije dobar,da mora biti dublji i širi… Jeza me uhvati pri samoj pomisli, tad bolje ugledam kamen koji se nadvio i koji me mogao poklopiti dok sam dolje bila.Nisam se još dobro ni snašla, kad me opet upita dali hoću da on to napravi? A ja u čudu gledam BAGER, pa zbunjeno odgovaram! Reko, ja nemam novaca da mogu platiti! A on se nasmiješi i reče : Nisam zato došao! Tad se sjetim rezerve, onih 100 kuna, za ne daj bože, da se može uzet. Rekoh, imam 100 kuna u crnoj rezervi i rado ću ih dati, no on odgovara, da nije potrebno i da nije zato došao! Već me pita što ću s kamenom kad ga izvadi? Rekoh, molim vas, stavite ga na stranu, jer ga želim za uspomenu ostaviti. Kad je sve završio, onako kako treba, čak i bolje nego sam za zamislila. Uzimam onih 100 kuna pa mu zahvalno ruke pružam, a on odgovara da mu moji novci ne trebaju, već da ih ostavim u svojoj crnoj rezervi. Ja mu se zahvaljujem, pa mu opet vapim, rekoh, uzmite molim vas da se bar malo odužim. On novac uzima al pod uvjetom da ništa ne diram, jer on će opet doći! Kanal će zatrpati, zemlju izravnati i kamen na šahtu staviti. Dok on lagano i bešumno bagerom niz cestu ide, ja se u sebi zapitam, Bože pa k’o je ovaj čovjek? I kako je saznao da sam u teškoj situaciji? A isto tako se čudim, nigdje u blizini nije bilo nikakvo gradilište, nit je k’o od prolaznika prolazio, da bi vidio da ja nešto radim. Ulazim u kuću da se vode napijem, pa mi slučajno pogled u ogledalu zapne. Gledam lice muljavo ja svoje, pa se čudim kako onaj bagerista nije pobjegao, kad je vidio tragove od krvi i blata, dok sam suze s lica brisala?!? Još i dan danas kad se toga sjetim, zaista se zapitam k’o je taj bagerista i odakle je došao, a da ga nitko nije niti čuo niti vidio, dok je cestom bager vozio?!? Moj direktor Lušić nikad nije saznao, nit će kad saznati, da su ga izdali njegovi djelatnici. Ja mogu samo zahvaliti svom Svetom Josipu, koji je bešumni bager poslao i neobjašnjivo djelo učinio, da bi pomogao sirotoj udovici i njenoj kćerkici.

( Svjedočanstvo napisala Ankica Čolić – PUT,ISTINA I ŽIVOT – 20.07.2020. www.put-istina-zivot.com  )

Podijelite s nama vaše svjedočanstvo

Poštovana braćo i sestre u Kristu, pratitelji portala PUT, ISTINA I ŽIVOT!

Jeste li vjernici, aktivni u svojim župama i molitvenim zajednicama? Koliko vas pohađa seminare i duhovne obnove ili hodočasti u razna rimokatolička svetišta? Na ovakvim mjestima ste sigurno dobili neizmjerne i velike milosti iz Božje ruke i sigurni smo da među vama ima onih koji su osjetili izravni Božji dodir pa možete svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima, oslobođenjima od raznih duhovnih zarobljenosti i ovisnostima. Koliko vas je prošlo pješačka hodočašća ili vam je Gospodin pomogao u teškim životnim situacijama kada je sve izveo na dobro. Vjerujemo da ima puno raznih svjedočanstava gdje se Bog proslavio kroz vaš život. Bilo bi dobro da vaše svjedočanstvo ne zadržavate za sebe nego da ga podijelite javno s nama kako bi i druge osobe potaknuli na razmišljanje o Bogu. Upravo vaše svjedočanstvo može potaknuti druge da se obrate Bogu i da krenu Božjim putovima obraćenja srca. Vaše svjedočanstvo možete poslati na email adresu [email protected] i mi ćemo ga objaviti na našem portalu.

Napomena: “Bilo bi dobro da uz vaše svjedočanstvo pošaljete i autorsku fotografiju koja nije preuzeta s drugih web portala ili interneta da je objavimo uz vaše svjedočanstvo.“

Hvala vam i neka vaše svjedočanstvo bude poticaj onome tko ga bude pročitao da krene putem obraćenja jer taj Isusov put je PUT, ISTINA I ŽIVOT. Neka vas prati Božji blagoslov!

www.put-istina-zivot.com