Čitanje Druge knjige o Kraljevima

U one dane: Sanherib kralj asirski, uputi poslanike da kažu Ezekiji: »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! Ta čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?«

Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Gospodnji i razvi ga ondje pred Gospodinom. I pomoli se Ezekija pred Gospodinom ovako: »Gospodine, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

Prikloni uho, Gospodine, i počuj,

otvori oči, Gospodine, i vidi!

Sanheribove čujder riječi

koje poruči da izruga Boga živoga.

Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. Ali sada, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Gospodine, Bog jedini.«

Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog. Evo riječi što je Gospodin kaza protiv njega:

Prezire te, ruga ti se

djevica, kći sionska;

za tobom maše glavom

kći jeruzalemska.

Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak,

sačuvani s gore Siona.

Sve će to učiniti ljubomora Gospodnja!

Zato ovo govori Gospodin o kralju asirskom:

U ovaj grad on ući neće,

ovamo strijele svoje neće izmetati,

k njemu neće ni štit okrenuti,

niti oko njega nasipe kopati.

Vratit će se putem kojim je i došao,

u grad ovaj neće ući — Gospodnja je riječ.

Grad ću ovaj štititi, spasiti ga,

sebe radi i rad sluge svoga Davida.«

Te iste noći iziđe Anđeo Gospodnji i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.

Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

Riječ Gospodnja.

Velik je Gospodin, hvale predostojan
u gradu Boga našega.
Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven,
radost je zemlji svoj.

Gora Sion, na krajnjem sjeveru,
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim
jakom se pokaza utvrdom.

Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja
do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
nek se raduje brdo Sionsko!