Prvo čitanje:
1Kr 11, 4-13
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Gospodinu kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što bijaše zlo u očima Gospodnjim, i nije se sasvim pokoravao Gospodinu kao što se pokoravao njegov otac David. Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istočno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. To učini za sve svoje žene tuđinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima.
Gospodin se razgnjevi na Salomona, jer je okrenuo srce svoje od Gospodina, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio, i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. Tada Gospodin reče Salomonu: »Kada je tako s tobom, te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ću sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo, i dat ću ga jednom od tvojih slugu. Ali neću to učiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ću ga iz ruke tvoga sina. Ipak neću od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ću jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema, koji izabran.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 106, 3-4.35-37.40
Pripjev:
Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku!
Blaženi što drže naredbe Gospodnje
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim!
S poganima miješahu se oni,
naučiše djela njina.
Štovahu likove njihove
koji im postaše zamka.
Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
Na svoj narod Gospodin srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
Evanđelje:
Mk 7, 24-30
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Usta Isus i otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, nego odmah doču žena koje kćerkica imaše duha nečistoga. Ona dođe i pade mu pred noge. A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. A on joj govoraše: »Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih.« Reče joj: »Zbog te riječi idi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh.« I ode kući te nađe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao.
Riječ Gospodnja.
