Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

344

Nakon niza od četiri blaženstva, koja se odnose na takvo čovjekovo tjelesno i duhovno stanje koje će biti nagrađeno onim za čim čezne, slijedi blaženstvo koje se ispunja na taj način da se čovjeku uzvraća onako kako je postupao prema svojem bližnjem. Siromasima duhom pripast će Kraljevstvo nebesko, žalosni će se utješiti, krotki će baštiniti zemlju, gladni i žedni pravednosti nasititi će se, a milosrdni će zauzvrat zadobiti milosrđe. O kakov je dobar naš Bog! Postupa prema svakome milosrdno, samo je na nama, da li želimo prihvatiti to Milosrđe, koje je puno Ljubavi. Sve nam pruža Gospodin, koji je sam Istina, Put i Život. Kada uspoređujemo Božje kažnjavanje i njegovo milosrđe, dolazimo do zaključka kako je milosrđe zapravo neusporedivo veće od kazne. S druge strane, Božje milosrđe ne poznaje granica. Ono se proteže na tisuće tisuća koljena, u ovom slučaju dakle simbolizira ono što izražavamo riječju bezbroj. Ali kako ovo blaženstvo shvatiti onda kada sam ja milosrdan prema svojem bližnjem, a on mi milosrđe ne uzvraća? Kada mu opraštam njegove grijehe, a on i ne prihvaća moje oproštenje niti mi oprašta kada protiv njega sagriješim? Kako vjerovati da ću biti nagrađen za iskazano milosrđe ako bližnjemu činim dobro, a on mi ne kaže ni hvala? Tko će mi onda uzvratiti milosrđe koje sam pokazao? Nema tu puno filozofije dragi čitatelji. Isus traži od nas da budemo milosrdni prema onima koji su nam učinili zlo. Da im ne vraćamo milo za drago, jer ako zlo uzvraćamo zlim, umnažamo zlo. Zlo se može svladati samo dobrim. Štoviše, pozvani smo da budemo savršeni, tj., da čeznemo k savršenstvu, kao što je naš Otac nebeski. Ono što se upravo očituje u savršenom oponašanju Božje milosrdne ljubavi prema svima pa i prema neprijateljima. Praštanje je ipak Božji dar. Imamo prispodobu o okrutnom dužniku gdje se pokazuje, da je onaj koji je zadobio milosrđe izrugao odnosno prezreo milosrđe svojega Gospodara i nije osvojio milosrđe kao princip svojega odnosa prema bližnjemu. Stoga on zapravo nije ni primio milosrđe kad i sam nije bio kadar biti milosrdan. I u molitvi Očenaša ponavlja se ista milosrdna logika. Nama je oprošteno ili nam je iskazao milosrđe u onoj mjeri u kojoj smo spremni biti milosrdni prema svojim dužnicima. Onaj koji ne prima milosrđe ostaje u tami svojih vlastitih grijeha, te ostaje nesposoban milosrđe iskazati drugima. Svakako znamo da oni koji djelotvorno pokazuju svoju otvorenost Božjoj ljubavi, već na ovom svijetu žive u zajedništvu s milosrdnim i milostivim Bogom. Dakle, što na preostaje, već da čeznemo za onim vječnim i velikim Gospodinom koji je sama ljubav i milosrđe.

Urednik: Marko Martinović

PODIJELI