25. NEDJELJA KROZ GODINU
18. rujna 2016.
Ps 113 (112), 1-2. 4-8
2. 1 Tim 2, 1-8
Lk 16, 1-13 ili 16, 10-13
UVOD
Svjedoci smo ekonomske krize koja je više-manje prisutna u svijetu. Mnogi se na različite načine bore, kako bi umanjili njezin utjecaj i posljedice na cjelokupno gospodarstvo. Ali njezin utjecaj i posljedice najviše plaćaju, obični i jednostavni ljudi.
Radnici čija su primanja često puta ispod razine dostojanstvenog života, više će puta promisliti prije nego si dopuste luksuz da svoju zaradu potroše na nešto bez čega mogu. Postoji i nekolicina onih koji u ovoj krizi, žive dobro i iznad standarda većine građana.
Koji puta neki ljudi u najboljoj namjeri kažu, kako ćemo se dogovoriti za nešto. To često znači kako netko nema namjeru izvršiti svoje obveze što je neozbiljno, neodgovorno i zločesto. Sve postaje ozbiljno kada se radi o nepravdi, osobito kada mali ljudi stradavaju. Oni koji na svojoj strani nemaju nikoga osim Boga.
Okupljeni na euharistijsko slavlje, u tišini svoga srca stanimo pred živoga Boga i molimo za oproštenje. Svih onih trenutaka kada nas je vlastita pohlepa, udaljila od Boga i brata čovjeka.
HOMILIJA
Svjetska financijska kriza još uvijek pokazuje svoje zube i nagriza ekonomije kako bogatih zemalja tako i onih najsiromašnijih. To osjećamo i mi i to svatko na svoj način. Financije su nekako najčešća tema naših razgovora, a skupoća i nedostatak novca svakoga od nas pogađaju sve više iz dana u dan. Novac sve više gubi na vrijednosti pa se čak i oni najbogatiji brinu za svoju imovinu i sustežu od ulaganja i investicija. Većina nas žive od plaće do plaće spajajući jedva kraj s krajem, a mnogi su pritisnuti kreditima i minusima na računima. Sa svih se strana čuje kako treba štedjeti, mudro ulagati i paziti na svoj novac. Novca najčešće nemamo pa kako onda paziti, kamo ga ulagati i što njime uopće kupiti?
Isus je u evanđeoskim zgodama, često upotrebljavao novac kako bi objasnio Kraljevstvo Božje, uputio na ispravan život i postupke vjerujućih. Danas hvali nepravedna upravitelja i njegov postupak odobrava. Šokantno i za ne povjerovati! Da se možda Isus nije zabunio ili su naše predodžbe o novcu krive?
Upravitelj, koji je optužen da “rasipa” gospodarevo imanje, predviđa skoro otpuštanje iz službe. Zove dužnike i briše im dio provizije, koja bi pripala njemu kao honorar za obavljeni posao. Upravitelj nije falsificirao račune, nego dao napisati nove zadužnice. Tako se pripravlja za budućnost koja sigurno predstoji: primit će ga ljudi kojima je pomagao od svog materijalnog dobra. Isus ga stavlja za uzor snalažljivosti.
Tako je “Sto bata ulja” po procjeni urod s oko 146 stabala masline. “Sto kora pšenice” urod s oko 42 jutra oranice. “Stjecati prijatelje nepoštenim bogatstvom” isto je što i bogatiti se u Bogu, pomažući sve koji su u oskudici.
Prema materijalnim sredstvima, poglavito novcu, valja nam u upravljanju njime postupati mudro te ne dopustiti da on upravlja nama, našim osjećajima i djelatnostima.
Imati i posjedovati nije grijeh niti zlo. Raditi za novac, štedjeti i mudro ulagati imanje je odgovoran vjernički posao. Vjernici se ne trebaju lišavati novca i materijalnih imanja, misleći da su ona izvor zla. Vrijednost novca i materijalnih stvari ne smijemo mjeriti brojkama i količinom, nego u činjenju dobra prema potrebitima.
Zamislimo samo kakav bi svijet bio kad bi svjetskim gospodarstvom i imovinom upravljali pravi vjernici i kad bi najveći bogataši svijeta bili pravi kršćani. Vjerojatno do svjetskih kriza ne bi ni došlo. Sigurno ne bi bilo gladi i nezaposlenosti, siromaštva i bijede. Mnoge bolesti i nevolje bile bi izbrisane s lica zemlje, a svi bi živjeli u blagostanju i zadovoljstvu bez izrabljivanja i nepoštenog plaćanja. Nije grijeh imati i posjedovati. Veći je grijeh moći imati, a tu moć i mogućnost propustiti i ne iskoristiti u dobre svrhe.
Prema europskom ili američkom pravosuđu, može nam izgledati da se netko lako izvuče, ako nema dovoljno dokaza i svjedoka za neki zločin. Ako je to učinjeno u samoobrani, u naletu bijesa ili ako je neuračunljiv i kazna je blaža. Odvjetnici nađu načina da optuženik bude što manje osuđen.
Ali ako netko vara državu u porezu tu se jako teško može izvući. Sud smatra da je sve vidljivo iz papira i nisu potrebni svjedoci. Ne može biti govora o neuračunljivosti ili zločinu na mah. Onaj tko vara državu i te kako je svjestan što čini i to čini s predumišljajem.
U Starom Zavjetu nam se čini da i proroci slično nastupaju. Ima grijeha iz strasti, iz naleta bijesa, iz naleta ludosti, iz neuračunljivosti. Ali su očiti grijesi nepravde čovjeka prema čovjeku. Očit je grijeh kada bogataš iskorištava siromaha, radniku ne daje zasluženu plaću, bogaćenje na račun siromaha lihvarskim kamatama. Proroci, kao u današnjem prvom čitanju, dižu glas kako je veliki grijeh gaziti siromaha, ucviliti sirotu i udovicu.
U tim davnim vremenima, nikakvi zakoni nisu štitili socijalna prava svojih stanovnika, niti je siromaha tko štitio. Postojao je samo Božji zakon, ali je uvijek bilo silnika i bogataša koji su se bahato bogatili na račun najsiromašnijih. Koji su da bi vratili nepravedno nametnute kamate, postajali sluge bogataša bez prava.
Velika je bila bijeda udovica i siročadi. Zato prorok Amos u Božje ime oštro i jasno govori te staje na stranu siromaha. Ne trebaju se zavaravati da će im Bog progledati kroz prste, zato što ti isti silnici u Hramu prinose žrtve i ostavljaju bogate darove.
Žalimo se na one koji namjerno krše prava na štetu običnih, malih ljudi, svjesni da su sudovi neučinkoviti i da će sudski predmeti otići u zastaru. Još se više žalimo na one, koji tek na izvan poštuju zakon. Ali dobro poznajući rupe u tom zakonu, čine velike nepravde ostalim građanima a sebi donose veliku korist. Zakoni i propisi kako u svijetu tako i kod nas, najčešće se donose za potrebe onih velikih.
Tako je veliki grijeh, nagoniti tolike radnike prodavače i uslužne djelatnike da rade nedjeljom. Time se ozbiljno šteti obitelji i obiteljskim vrednotama. Ali tko na to gleda? Važno je da se kapital širi i napreduje. A još veći kad poslodavci mnogima ne isplaćuju zasluženu plaću za mukotrpan rad.
U državnim zakonima barem se kaže, kako kaznena djela učinjena u pretvorbi neće podlijegati zastari. Vjerovali ili ne u to sigurni smo da su u Božjim očima, zločini protiv siromaha i malenih ljudi najveći zločini. Možda ćemo reći, kako se prorokove riječi opomene ne odnose na većinu nas ovdje sabranih ili ni na koga. Važno je da znamo i razumijemo, kako su važne pravda i pravednost koje su temelj ljubavi. Najprije dolazi pravednost pa ljubav i bez prve nema niti ove druge.
Radniku valja dati njegovu plaću i to je pravednost. Nakon toga mu se može pokloniti sitnica za Božić ili Uskrs. I to je ljubav. Ali bez plaće, božićni bi pokloni bili ruganje pravdi i ljubavi. Zato je važno da budemo pravedni jedni prema drugima. Da vraćamo svoje dugove i činimo ono što smo dužni. A nakon toga, slijede i djela ljubavi. Sudjelovanjem u dobrovoljnim akcijama, volonterskom radu, pomoći susjedima, činiti znakove i djela ljubavi. Temelj ljubavi je pravednost i ne smijemo je zaboraviti.
Kršćani se prema Pavlovoj poslanici Timoteju iz drugoga čitanja, osjećaju zaduženima sudjelovati u javnom životu. Barem molitvom za nosioce vlasti ukoliko oni pridonose, zajedničkom dobru i napretku svih građana. Uskoro se i kod nas bliže, državni i općinski izbori. Za njihov uspjeh i izbor predstavnika, dužni smo moliti Božju pomoć da nas vode u miru, blagostanju i brizi za sve slojeve društva – osobito one potrebite i socijalno ugrožene.
Bog je u evanđeoskoj prispodobi, spomenuti bogati čovjek. Mi smo upravitelji njegovih dobara. Sve što nam je na raspolaganju, Božje je vlasništvo. On nam je dao, da time dobro upravljamo i raspolažemo.
„Što ti imaš, o čovječe, što primio nisi?“ Tvoj život, tvoje zdravlje, duh života, tvoju volju, srce, godine života, mjesto u obitelji, životni poziv, društvo kojemu pripadaš, domovina, tvoja osobnost. Sve su to nama povjerena dobra i znajmo da ćemo o svemu tome položiti račune o svom upravljanju.
fra Mate Tadić, OFM
