Isuse,
dolazim Ti u tišini svojega srca, u tišini misli svojih, otvorene duše od Tebe stvorene, Bože moj i Gospodine moj, duše koju samo Ti poznaješ.
Dolazim Ti na koljenima, nedostojna da Ti cipele odriješim, nedostojna da Ti suzama noge Svete operem jer su i moje suze toliko nečiste…a Ti me ipak zoveš… Evo stojiš ispred mene i raširenih ruku zoveš me u zagrljaj Svoj presveti…preblagi…preljubljeni… Utjeho moja…Ljubavi moja…Živote moj…
Dolazim Ti danas da ti opet kažem: “Hvala!”
Hvala Ti, moja Oazo mira jer me ljubiš. Jer si tu za mene, jer si uz mene od trenutka moga začeća.
Jer, Ti si me želio!!! Da su me moji roditelji željeli, a da me Ti nisi imao u planu, nikada me oni ne bi imali. Kao niti ikoga od vas, braćo i sestre…
Isus vas je želio… Zbog Njega živimo…zbog Njega dišemo…zbog Njega JESMO!
Oh, riječi su tako malo, Bože moj…zašto su tako mizerne i malene i bez nekakve težine? Voljela bih stati na livadu i raširenih ruku gledati u kapi kiše koje padaju po mom licu…licu od Tebe stvorenom…i cijelim srcem vikati hvalu Bogu mom i Gospodinu mom…Tebi, ljubljeni…Tebi, Isuse…
Godine i godine grijeha, čine mi se kao stoljeća, čine se kao milenijji…godine kala, godine krivice, godine nedostojnosti…godine gladi za Tobom, Bože moj… Žeđa duša moja, Isuse, žeđam za Izvorom Vode…žeđam za Tobom… Kao da lutah pustinjom, obnevidjela od te žareće boli grijeha…ne, svjesnosti o grijehu koji sama izabrah, sama koraknuh na put grijeha okrenuvši leđa Tebi, Bože, najvećem i najmilijem Dobru…krenuh na put svjetovni i izgubih Tebe…izgubih sebe…izgubih sve…
Jer, bijah na dnu – Ti si ruku pružio. Bijah blatom prekrivena – Ti si me očistio…uzeo moje blato na Svoje divno, čisto i neokaljano Presveto Tijelo… Bijah izgubljena u mraku, pipajući rukama zidove koji se stiskahu oko mene -Ti si svjetlo donio…donijevši mi Sebe…priveo me svjetlu lica Svoga…
Ti si mi oprostio!
Zaista si mi oprostio!
Hvala Ti Isuse… Hvala Ti za dane moga života u kojima sam, iako daleko od Tebe, uvijek bila od Tebe zaštićena… Hvala Ti Isuse jer, koliko god da sam zastranila, uvijek si bio uz mene…nikada nisi dozvolio zlu da me slomi…da me odnese…da nadjača Tebe u meni…
Hvala Ti Isuse što mi opraštaš…hvala Ti što si suze moje obrisao…hvala Ti što si me uvijek u zagrljaj privinuo…hvala Ti što si me vratio…
Hvala Ti jer mi se daješ da Te primim, kao što si mi i obećao…
Volim te, Bože moj i sve moje!!!
Maja Vidaković
