Vera Čudina (I)
Poštovani, čitala sam Vaš odgovor na pitanje o reikiju u Veritasu. Ja sam u tome prepoznala neke sličnosti “u radu s ljudima po pitanju zdravlja” kako to naziva i radi sad već i na TV prisutna “vidovnjakinja” Vera Čudina, koja je mene tretirala tzv. duhovnim čišćenjem, gledala mi je i auru i polagala ruke na upaljene sinuse, od čega mi je, nakon svega iskustva s njom i nakon već tri godine kako sam prekinula svaki kontakt s njom, lošije stanje zdravlja, a još k tomu me nazvala “opsjednutom” te mi je i to navodno rješavala. Svjesna sam sada da sam prevarena i nasjela na nešto veoma opasno. Nisam krštena te službeno nisam kršćanka, ali okrenuta sam i otvorena za kršćansku duhovnost nakon svega svoga životnog puta. Molim Vas za mišljenje o fenomenu Vere Čudine, imate li saznanja o još nekim slučajevima sličnim mojem i, ako je moguće za jedan osobni susret, jer duševno patim a nemam sredstva spasenja koja su na raspolaganju Vašim vjernicima.
S poštovanjem Vas pozdravlja Lea!
Poštovana gđo Lea!
Suosjećamo s Vama. Niste ni prva ni posljednja osoba koja se u svojoj nevolji za pomoć obratila vidovnjakinji Veri Čudini. Javni mediji posvećuju joj značajan prostor, nekritički, dok se u nekima od njih pojavljuje i redovito. Spomenutu vidovnjakinju nismo osobno sreli pa će naše rasuđivanje o njoj biti na temelju izvora kojima raspolažemo. Naš odgovor razdijelit ćemo u tri dijela (tri priloga): Verina vjera, iscjeljivanja i vidovnjaštvo.
Crtice iz života
Kao osnovni izvor za upoznavanje života i djela Vere Čudine poslužila nam je knjiga psihijatrice dr. Zorane B. Petković, Vera Čudina-Jurčan. Vidovitost, 1998. (citate iz spomenute knjige navodit ćemo skraćeno: Vidovitost, i broj stranice). U nastavku ćemo ukazati i na ostalu korištenu literaturu. Svjedoci koji su posjećivali Veru (čijim iskazima ćemo dopuniti svoj prikaz) tvrde da su im njezine knjige prodavane pod terapijske, samo da trebaju gledati u Verinu sliku na naslovnici!
“Do četrnaeste godine Vera je stalno bila bolesna”, piše dr. Petković, i objašnjava kako je Vera sama, i to po vlastitoj želji, izazivala bolesti. U djetinjstvu je jako voljela mačke, glazbu i glumu, društvo dečki više nego curica, nije čitala knjige, a znanje nije stjecala klasičnim učenjem nego se samo prisjećala onoga što je već ranije znala (iz prijašnjeg života?!), radi čega je odustala i od studija (usp. Vidovitost, str. 13-21.). Udala se s devetnaest godina za čovjeka bolesnog od dijabetesa, potom rastala i, 1997. ponovno udala za drugog čovjeka, navodno unaprijed prorekavši oba svoja vjenčanja (Vidovitost, str. 26.). Dr. Petković piše za Veru: “Vera je ljubav” (Vidovitost, str. 22.), premda, čak i kada je riječ o bračnoj vjernosti (što potvrđuje i vlastitim životom), Vera nije pobornica doživotne ljubavi i nerazrješivosti braka: “Brak je potrošen ako nema više zajedničkih interesa i nema zajedničkih sadržaja. Dvije osobe nemaju više o čemu razgovarati.” (Vidovitost, 1998., str. 66.)
Vjeruje da posjeduje bioenergiju, kojom može iscjeljivati i na daljinu. Navodno uspješno traga za nestalim osobama i ukradenim stvarima, ima moć bilokacije (biti u isto vrijeme na dva mjesta) i telepatije (čitanja misli). Sinu je uspješno pogađala ocjene na ispitima u školi, a sebi uspješno ispunjavala sve želje. Štoviše, ima i moć razgovaranja s fizički odsutnim osobama. “Pozove jednog koga poželi, zatim drugog, kao da prebacuje različite kanale na televiziji. U početku je imala strah od toga, sada joj je to postalo normalno. (…). Vera kao da ima sto lica, ona zaista u različitim situacijama mijenja fizički lik koji je odraz njenog unutrašnjeg raspoloženja.” (Vidovitost, str. 51.)
Vera održava i “Školu duhovnosti”, na kojoj sudionike poučava življenju, ljubavi i vidovitosti. “Zadnji termin škole odvijao se u lipnju 1997., bio je petak, 6.6. Do tada su se uvijek sastajali u pet sati popodne, a predzadnji put Vera im je rekla da im neće reći vrijeme sastanka, ali da će svi to znati. I zaista svi su došli na zakazano mjesto u petak 6.6. u šest sati popodne. Nitko nije pogriješio, a bilo ih je dvadeset i pet.” (Vidovitost, str. 54.) Ma što značila navedena anegdota sa tri šestice sigurno je tek to, a pametnom i dovoljno, da “škola duhovnosti” Vere Čudine predstavlja “duhovnost lišenu religija”, kako to vole reći promotori New agea, koja s katoličkim učenjem nije pomirljiva.
Vjera “na drugačiji način”
Vera Čudina u časopisu “Moja sudbina” izjavljuje da nije “nikakav vjerski fanatik”, ma što da spomenuta rečenica ima značiti, nego da je vjeru “spoznala na drugačiji način” (MS, str. 78.). Taj “drugačiji način” poimanja vjere Vera objašnjava istočnjačkom terminologijom koja pretpostavlja karmu, a ova potonja je nerastavljiva od vjere u reinkarnaciju: “Ako je nekome određena karma, sudbina da pati, da ima neku bolest, ja to ne smijem i ne želim mijenjati, to mi nije dopušteno” (MS, str. 79.). Nije li ova izjava, oprostite na digresiji, u suprotnosti s kasnijom tvrdnjom: “Mogu pomoći u svim slučajevima, od obične migrene do multiple skleroze” (MS, 79.)?
U svojoj knjizi Sve je moguće (ubuduće: SM), Vera “krug života” objašnjava kao neprekinutu egzistenciju, a čovjek na zemlji, prema njoj, ima samo jednu zadaću: “Ovdje obnavljaš iskustvo o sebi” (SM, str. 61-62.) ili, preciznije: “Čovjek ne uči, on se samo prisjeća. Sve znanje postoji oduvijek u čovjeku” (SM, str. 79.). Pažljivi čitatelj Verinih tekstova lako će uočiti da ona širi anemičnu duhovnost New agea, prema kojoj smo mi sami odabrali svoju aktualnu inkarnaciju da bismo kroz nju stekli određeno iskustvo. “Više se posvetite ekološkom osvješćivanju za novo doba koje dolazi (istaknuo autor)” (GG, str. 71., 92.). Vera maksimalno izbjegava istočnjačku terminologiju kako ju ne bi kompromitirala pred kršćanskom klijentelom. Radije ističe svoje katoličke korijene, u iscjeljivanju se igra kršćanskim simbolima, iako se ispod njezinih riječi nazire sinkretistički svjetonazor, koji je u vidljivom raskoraku sa stajalištima Katoličke crkve.
Egolatrija
U knjižici Sve je moguće (SM, str. 14.) Vera promiče kult “božanskoga ja”, koje se udomaćilo u duhovnosti New agea a s kršćanstvom je nepomirljivo. U skladu s vjerom u reinkarnaciju, Vera tvrdi da čovjek “bira u beskonačnom ciklusu (bilo s ove ili s one strane). Jedina razlika je oblik tijela” (SM, str. 17.). Jesmo li uistinu sami izabrali ovu egzistenciju? Nauk o seljenju duša iz jednog tijela u drugo, što ga promiče Vera Čudina, nepomirljiv je s kršćanskom objavom. Kršćani ne vjeruju u mijenjanje oblika tijela nego u njegovo uskrsnuće.
Svatko je kreator vlastite stvarnosti i svatko je svoj bog, tako se mogu sažeti vizije Vere Čudine, pri čemu je naša volja jednaka Božjoj volji: “Nitko ovdje nije ovisan ni o čijoj volji, jedino o svojoj, a time ujedno i Mojoj (…). Zato, vi pokrećete volju, a Ja izvršavam volju” (GG, str. 28.). Parafrazirajući Isusove riječi da je on Put, Istina i Život, Biće koje u vizijama prenosi poruke, Vera Čudina tvrdi baš suprotno: “Vi ste put, u vama je istina, a uz pomoć istine živite život” (GG, str. 47.). Biblijska nas objava, naprotiv, uči da nismo mi sebi put, nego da trebamo slijediti Isusa koji je jedini Put, Istina i Život. Na svakome je da izabere kojim će putem ići, slijediti sebe (narcisoidna duhovnost) ili Isusa Krista (kršćanstvo).
Sve je Jedno
Na panteističko-monističkim temeljima Vera naučava da je sve Jedno: “Vi i Ja smo Cjelina” a “Misao je bit svega” (Godine Gospodnje, str. 17.). “Misao je ‘energetska’ pojava neograničenog djelovanja, bez mogućnosti uništenja, osim kada bi misao odlučila uništiti samu sebe. Ali ona zna da bi uništenjem same sebe uništila i sveukupno postojanje, koje je sama stvorila. Dok postoji misao, postoji sve. Ona povezuje sve u jedno” (GG, str. 77.). U ovoj terminološkoj igri opasnost je da čitatelju lako promakne srž kršćanske objave o Bogu koji nije nikakva neosobna energija nego Osoba koja je Ljubav. I čovjek, biće koje misli, iako stvorenje, ipak je osoba stvorena na sliku Božju. Prema kršćanskom vjerovanju čovjek ni nakon smrti svoju osobnost neće izgubiti u neosobnom Bogu.
Slično hinduističkom poimanju atmana, duša je, za Veru, “čista energija”, odnosno, “ona je misao stvaranja” (SM, str. 67.). Uči da smo na svijet došli voljom (čijom?) i voljom ga i napuštamo (SM, str. 19.), pri čemu se i opet oslanja na panteističko-monistički svjetonazor: “Volja je energija pojedinca povezana univerzalnom energijom svemira” (SM, str. 20.). Za nju, kao i panteističko-monistički svjetonazor, “nema ovih i onih ljudi, osim u materiji” (GG, str. 7.). Hoće reći, do utjelovljenja bili smo Jedno (Energija), pri utjelovljenju smo mnoštvo, a kod “rastjelovljenja” opet se vraćamo izvornom jedinstvu, i tako u krug. Reinkarnacija je, pri tom, tek kozmički proces reciklaže.
Vjera u energiju
Energija je sveta riječ duhovnosti New agea i slika neosobnog boga. Piše Vera: “Ako živiš u energiji, energija omogućava tvoje bivanje, a dok bivaš, ne možeš ne imati. Koliko želiš imati ovisi o tvojoj vjeri u energiju (istaknuo autor) u kojoj bivaš. Ona postoji da se pobrine za sve, pa i za tebe. Da u to vjeruješ u potpunosti, sprječava te razum” (SM, str. 67.). Kao što rekosmo, Bog je za Veru energija, a zapreku stapanju s njime predstavlja individualnost, odnosno, osobnost. Vera je poklonik energije New agea i, ma koliko se prizivala na svoje katoličke korijene, njezino vjerovanje nije kršćansko, niti ona priznaje katolički Credo. Vera ima drugačiju sliku Boga. Verina vjera “na drugi način” jest druga vjera, vjera New agea, “duhovnost lišena religija”, vjera u energiju umjesto u osobnog Boga, a ona je s kršćanstvom nepomirljiva. Vera Čudina kršćane ne približava Bogu nego, u ime Boga, od Boga ih udaljava.
Preuzeto: http://www.veritas.hr/
Foto: https://www.vecernji.hr/
