Tužna noć
Spustila se,
I sklopila
Svoje oči.
Kao da će
Po nekoga,
Sama smrt
I Dušu mu doći.
Svuda tama
Rasula se,
Ko u jesen
Magla siva.
Ni Mjeseca
A ni zvjezda,
Svuda tama
Sve pokrila.
U toj tami
U daljini,
Odjek tužnog
Ćuka bruje.
Dok u kući
Na kraj sela,
Tužan plač se
Žene čuje.
Na prozoru
Svjeća titra,
Kao da sa
Ženom plače.
U naručju
Drži sina,
Stiskajuć ga
Na grudi jače.
Djete tiho
Blijeda lica,
Sklopilo je
Svoje oči.
Dok u žene
Od njena plača,
Zjenica u oku
Njenom gori.
Tužna noć
Spustila se,
I u sobi žene
Vlada tuga.
Mrtvo tjelo
Na grudima,
Još od davno
Nema ni druga.
Tužna noć
Spustila se,
I sklopila
Svoje oči.
Sama smrt se
Tu spustila,
I pokazala je
Svoje moći!
01.02.2018. Brat Bojan.
