Svetost ili tvrdoća prema Bogu?

70

Začudio se … što nema posrednika … (Izaija 59:16)

Razlog radi kojeg se mnogi od nas prestajemo moliti i postajemo kruti u odnosu na Boga, je zbog toga što u molitvi tražimo samo emotivnu dimenziju. Zvuči dobro kad kažemo kako se molimo, a čitamo i knjige o molitvi koje nam govore kako je molitva korisna, jer nam se um smiruje i duša uzdiže kad se molimo. Međutim, Izaija je u ovom retku implicirao kako je Bog začuđen takvim razmišljanjima o molitvi.

Bogoštovlje i posredovanje moraju ići zajedno; jedno je nemoguće bez drugog. Posredovati znači toliko se uzdići, da stječemo Kristov um u vezi s osobom za koju se molimo (vidi Filipljanima 2:5). Umjesto štovanja Boga, mi Bogu recitiramo govore o tome kako bi molitva trebala funkcionirati. Klanjamo li se Bogu ili ga osporavamo kad kažemo: “Ali Bože, ja jednostavno ne vidim kako ćeš to učiniti”? Ovo je siguran znak kako Ga ne štujemo. Kad izgubimo Boga iz vida, postajemo tvrdi i dogmatični. Svojim molbama zatrpavamo Njegovo prijestolje i diktiramo Mu što želimo da učini. Ne štujemo Boga niti težimo prilagoditi svoj um Kristovom umu. No, budemo li kruti prema Bogu, postat ćemo kruti i prema drugim ljudima.

Štujemo li Boga na način koji će nas uzdići do mjesta gdje ga možemo primiti, ostvarujući pri tome tako prisan kontakt s Njim da znamo  njegove misli o onima za koje molimo? Živimo li u svetoj prisnosti s Bogom ili smo postali kruti i dogmatični?

Uhvatite li se nekada s mišlju kako nema nikog tko je zagovornik za druge onako kako treba? Budite tada vi ta osoba. Budite osoba koja štuje Boga i živi u svetoj prisnosti s Njim. Uključite se u stvarni zagovor za druge, potsjećajući se kako je to doista posao i to posao koji zahtijeva svu vašu energiju, ali posao koji nema skrivenih zamki. Propovijedanje evanđelja ima svoje zamke, ali posrednička molitva nema zamki

– Oswald Chambers – kapelan britanske vojske

Je li moja molitva „duhovna vježba”, rutina u službi vlastite emotivne zadovoljštine ili molim i emotivno se trošim dok posredujem za druge onoliko koliko je Kristu stalo do njih, jer su Njegove misli i emocije za druge postale moje?

PODIJELI