Sveti Pavao Verdunski (Paul de Verdun), biskup Verduna, rodio se 576. u blizini grada Autuna (Burgundija, istočna Francuska), kao sin ugledne galsko-romanske plemićke obitelji. Po nekim izvorima bio je brat svetog Germana, pariškog biskupa. Stekao je naobrazbu na dvoru franačkog kralja Chlothara II. i kao monah u benediktinskoj opatiji Tholey (kotar St. Wendel, Saarland). Bio je neko vrijeme i upravitelj samostanske škole. Živio je kao pustinjak nedaleko od Triera, u Vogezima, na jednom brdu, po njemu nazvanom Pavlovo brdo (Paulsberg, latinski Mons Cebenna). Zatim je od 626. djelovao kao poglavar opatije Tholey. Postao je 630. trinaesti po redu biskup grada Verduna (departman Meuse, Lorraine, sjeveroistočna Francuska). Izabran je od puka i klera, a izbor je potvrdio njegov zaštitnik, franački kralj Dagobert I.
Uz pomoć i velikodušnost svog velikog prijatelja, đakona Adalgisela Grima, započeo je obnovom verdunske biskupije te obnovom bogoslužja, kaptola i klera. Biskup Pavao sagradio je izvan gradskih zidina crkvu svetog Saturnina, kasnije nazvanu po njemu. Resile su ga naročito tri vrline: briga za euharistijski život njegovih vjernika, dobrota prema siromasima i pobožnost prema Mariji. Preminuo je vjerojatno na današnji dan, 8. veljače 649, u Verdunu, a pokopan je u crkvi svetog Pavla. Danas se njegove relikvije nalaze u verdunskoj katedrali. U njegovoj biskupiji posvećene su mu danas dvije župe. Sveti Pavao Verdunski zaštitnik je pekara, slastičara i mlinara, a oni se na njegov blagdan skupljaju u verdunskoj katedrali na misu, pod kojom se blagoslivlja kruh namijenjen siromasima. Obično ga slikaju u biskupskom ornatu s kruhovima do nogu, na uspomenu jednog njegovog čuda (ušao je u goruću peć da spasi kruh), a još više na spomen njegove darežljivosti prema siromasima.
