Sveti Ivo (Yves) Hélory de Kemartin ili sveti Ivo (Yvo, Ives ili Erwann) iz Kemartina, bretonski svećenik, „odvjetnik siromaha“, rođen je 17. listopada 1253. na obiteljskom plemićkom posjedu Kemartin, u blizini Minihy-Tréguiera (departman Côtes-d’Armor, sjeverna Bretanja), kao sin Héloryja, gospodara Kemartina, i njegove supruge Azo du Kenquis. Od 1267. studirao je građansko pravo, filozofiju i teologiju u Parizu, a od 1277. crkveno pravo u Orléansu. Među njegovim školskim kolegama u Parizu bili su i Duns Scotus i Roger Bacon. Već za vrijeme studija nije jeo meso ni pio vino. Nakon studija je od 1280. radio u Rennesu, glavnom gradu Bretanje, kao odvjetnik i crkveni službenik (pravni savjetnik biskupije). Franjevački trećoredac u Guingampu, zaređen je 1284. za svećenika i djelovao kao župnik bretonskih naselja, od 1285. u Trédrezu, a od 1293. u Louannecu.
Živio je pokornički i strogo postio, ispod odjeće nosio kostrijet, vodio brigu o siromasima i pružao pravnu pomoć na svjetovnom i crkvenom sudu bespomoćnima, potlačenima, zatvorenicima, udovicama i siročadi. Sagradio je u Louannecu bolnicu za siromahe i hranio ih urodom sa svojeg imanja. Kako bi njegovi župljani bolje razumjeli Radosnu vijest, propovijedao je na bretonskom. Pripisuju mu se mnoga čudesa, pa je prema predaji jednim hljebom nahranio stotine ljudi. Oko 1297. povukao se u svoj obiteljski dvorac Kemartin. Umro je na današnji dan, 19. svibnja 1303. u Tréguieru, a njegove relikvije počivaju u tamošnjoj katedrali. Svetim ga je 1347. proglasio papa Klement VI. U nekim zemljama postoje još uvijek bratovištine svetog Ive koje brinu za pravnu zaštitu siromaha. Sveti Ivo Hélory zaštitnik je Bretanje, pravnika, sudaca, odvjetnika, crkvenih pravnika, bilježnika, župnika, svećenika, udovica, siročadi, siromaha, napuštene djece te mnogih naselja, župa, crkava, kapela, škola, udruga i ustanova diljem Europe i svijeta. Naročito je omiljen u rodnoj Bretanji.
