Sveti Benedikt iz Anianea (Benoît d’Aniane, Benedikt von Aniane), prozvan i «drugi Benedikt», benediktinski opat i reformator, rodio se 747. kao Witiza (latinski Euticius), sin Aigulfa, grofa od Maguelonea, u aristokratskoj vizigotskoj obitelji, u Languedocu, pokrajini na jugu Francuske. Bio je u službi franačkih vladara, najprije Pipina Maloga, a zatim Karla Velikoga. Sudjelovao je 773. u ratnom pohodu Karla Velikog i umalo se utopio u rijeci Ticinu kod Pavije, kad je pokušao spasiti svoga brata. Na savjet nekog pustinjaka odlučio je 774. stupiti u šumski samostan Saint-Seine, u blizini Dijona (Burgundija, istočna Francuska). Tada je uzeo redovničko ime Benedikt. Tamo je živio o kruhu i vodi, spavao na golom podu i hodao bosonog. Kad su ga po opatovoj smrti htjeli izabrati za njegovog nasljednika, povukao se 782. u Aniane (danas departman Hérault, Languedoc, južna Francuska), kraj istoimene rječice i tamo na vlastitoj zemlji osnovao samostan. Oko njega su se okupili prvi učenici, a on je uveo redovnička pravila istočnih otaca Pahomija i Bazilija. Ta pravila iskazala su se kao prestroga pa je on u svoj samostan uveo pravila svetog Benedikta. Nije se zadovoljio samo radom u svojem samostanu, već je obilazio i druge samostane, poučavao monahe i dijelio obilnu milostinju. S njim je obično putovao njegov učenik, tajnik i biograf, sveti Ardo Smaragdus. Oko Benedikta se počeo okupljati velik broj učenika, njih oko 300, pa je počeo osnivati nove benediktinske samostane, koji su djelovali pod upravom njegovog samostana u Anianeu. Ljudevit Pobožni, sin Karla Velikog, povjerio je Benediktu zadatak da obnovi sve samostane u Akvitaniji. On je to učinio s velikom revnošću pa ja Ljudevit, kada je postao car, nadležnost Benedikta proširio na sve samostane u Franačkoj.
Nedaleko svoje prijestolnice u Aachenu Ljudevit je Benediktu na rijeci Inde 814. sagradio opatiju Kornelimünster (Nordrhein-Westfalen). Benedikt je u tu opatiju doveo tridesetak najuglednijih monaha iz svih samostana. U Aachenu je 817. održana značajna sinoda opata benediktinskog reda, sa željom da se pravila svetog Benedikta, osnivača reda, usklade i uvedu u sve samostane. Duša toga skupa bio je osnivačev imenjak, Benedikt iz Anianea. Smatra se obnoviteljem zapadnog monaštva pa je stoga i nazvan „drugim Benediktom“. U njegov uzorni samostan na rijeci Inde dolazili su redovnici iz ostalih opatija kako bi se naučili savršenom redovničkom životu i prenijeli ga u svoje zajednice. Benedikt je često odlazio na raskršća i prolaznicima naviještao Radosnu vijest. Zalagao se svesrdno za pravovjerni Kristov nauk i propovijedao protiv tadašnjih krivovjernih zabluda, osobito protiv adopcionizma kojeg je zagovarao biskup Felix iz Urgela. Napisao je i broja djela, rasprave i pisma. Na vrhuncu karolinškog carstva, Benedikt je odigrao izuzetnu značajnu ulogu u crkvenom i političkom životu. Iscrpljen napornim, svestranim radom, preminuo je na današnji dan, 11. veljače 821, u svojem Kornelimünsteru.
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
