Sveti Andrija (Andrzej) Bobola, poljski isusovac, misionar, mučenik i apostol Litve, rođen je 30. studenoga 1591. u poljskom selu Strachocini (Podkarpatsko vojvodstvo) kao sin plemićke obitelji. Obitelj Bobola utemeljila je isusovački novicijat u glavnom gradu Litve Vilniusu. Andrija je od 1606. do 1611. pohađao isusovačku srednju školu u Braniewu, a u Družbu Isusovu stupio je 1611. u Vilniusu. Studirao je u Vilniusu filozofiju i teologiju. Kao redovnik živio je strogim isposničkim životom, a svećeničko ređenje primio je 1622. Prvu svećeničku službu obavljao je kao voditelj Marijine kongregacije u crkvi svetog Kazimira u Vilniusu. Bio je izuzetno uspješan propovjednik, a 1630. postao je poglavarom isusovačke zajednice u Bobrujsku. Za vrijeme epidemije kuge usrdno je pomagao bolesnicima. Od 1636. djelovao je 21 godinu kao misionar u Litvi i u teškim uvjetima postizao izvanredne rezultate, krstareći pješčarama, prašumama i močvarama. Središte njegov djelovanja bio je grad Pinsk (danas u Bjelorusiji) i područje oko rijeke Prypeć (Pripjat). Tamošnjim protestantima koje je štitio švedski kralj Gustav Adolf, katolički misionar bio je trn u oku, a mrzili su ga i pravoslavci koji nisu mogli podnijeti sjedinjenje kršćana istočnog obreda s Rimom. Nazivali su ga «lovcem duša» i na njega slali čak i djecu koja su ga zasipala kamenjem.
Za vrijeme kozačkog ustanka pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog otac Bobola pao je 10. svibnja 1657. nakon odslužene mise u ruke Kozaka. U selu Janówu (danas Ivanava u Bjelorusiji) podvrgnuli su ga strahovitim, izuzetno okrutnim mukama i na kraju mu odrubili glavu. Dogodilo se to na današnji dan, 16. svibnja 1657. Pokopali su ga pobožni vjernici u Pinsku, a njegovo tijelo preneseno je 1808. u Polock. Boljševici su oteli njegov lijes i prenijeli ga 1922. u Moskvu, a Sveta Stolica uspjela ga je 1924. izbaviti i preko Odese prenijeti u Rim. Papa Pio IX. proglasio je Andriju Bobolu blaženim 1853, a papa Pio XI. svetim 17. travnja 1938. Tada je njegovo tijelo vraćeno u rodnu Poljsku, u Varšavu. Zaštitnik je Poljske, Varšavske i Varminjske nadbiskupije, jedinstva Istočne i Zapadne Crkve, Slavenske asistencije Družbe Isusove te mnogih poljskih, litavskih i bjeloruskih naselja, župa i crkava.