Blaženi Antonio Francesco Davide Ambrogio Rosmini-Serbati, svećenik, filozof, teolog, utemeljitelj Instituta milosrđa i kongregacije Kćeri providnosti, rođen je 24. ožujka 1797. u Roveretu (provincija Trento), kao sin Piera Modesta, patricija svetog Rimskog carstva i Giovanne dei Conti Formenti. Djetinjstvo je proveo u okružju obilježenom patrijarhalnim vrijednostima i pobožnošću. Njegova majka Giovanna, mudra i nježna žena, usadila je u Antonija sjeme dobrote i vjere koja će kasnije uroditi istinskim kršćanskim čovjekoljubljem. Antonio je odlučio postati svećenik, nadvladavši otpor obitelji, koja je u njemu vidjela nasljednika obiteljskog imena i imanja. Studirao je na sveulilištu u Padovi, gdje je proučavao filozofiju, prirodne znanosti, povijest i književnost. Za svećenika je zaređen 21. travnja 1821. u Chioggi (Veneto), nakon čega je proveo razdoblje sabranosti i razmatranja u rodnom Roveretu. Doktorirao je 1822. kanonsko pravo i teologiju. Od 1823. djelovao je u Rimu i studirao filozofiju, a naročito se posvetio djelima svetog Tome Akvinskog. Antonijev otac preminuo je 1820. pa je on postao nasljednikom obiteljske baštine. Bio je to njegov životni križ, zbog teškog odnosa s mlađim bratom Giuseppeom. Njegova sestra Margherita, osjećajna i pobožna duša, pridružila se kao redovnica Kćerima milosrđa. Antonio Rosmini, duhovnik obdaren raznovrsnim talentima, svoj život zasnivao je na načelu asketizma. Želio je postići pročišćenje duše od zla i steći ljubav prema Bogu i bližnjemu, u kojoj leži savršenost. Vodio se „načelom pasivnosti“, strogom stegom, potpunim posvećenjem i zalaganjem za dobro, bez ikakvih uvjeta. Već 1821. jedan mladi svećenik predložio mu je da utemelji novu redovničku ustanovu, ali on se još nije osjećao spremnim. Tek je 1827. u Milanu shvatio da je nastupio pravi trenutak. U svetištu Sacro Monte Calvario blizu Domodossole (Pijemont) utemeljio je u veljači 1828. Institut milosrđa (Istituto della Carita), po njemu zvanog i Rosminiani, koji je kao temelj imao propovijedanje i širenje milodsrđa, duhovnog, umnog ili tjelesnog, sve za dobrobit bližnjega. Od svojih sljedbenika, svećenika i laika, Antonio je tražio spremnost za obavljanje svih povjerenih zadataka. Objavio je 1830. svoje glasovito filozofsko djelo, „Novi ogled o podrijetlu ideja“.
Utemeljio je 1832. kongregaciju Kćeri providnosti (Suore della Provvidenza), zvanoj i Rosminiane, družbe posvećene odgoju, obrazovanju i milosrđu, s istim asketskim temeljima kao i njegov Institut milosrđa. Upravljao je 1834. i 1835. župom u Roveretu, a papa Grgur XVI. odobrio je 1839. konstitucije Instituta milosrđa koji je svoju djelatnost ubrzo proširio u Italiji i Engleskoj. Ubrzo su i za Kćeri providnosti zanimanje polazale brojne škole pa je započelo glasovito djelovanje „rosminijevskih“ učitelja i učiteljica. Antonio Rosmini napisao je na tisuće pisama, koja s njegovim brojnim filozofskim i teološkim djelima tvore zaista opsežnu bibliografiju. Njegovi ontološki i teološki pogledi svojevremeno su doživljavali žestoku osudu i brojnih teologa i mnogih antiklerikalaca. Papa Pio IX. imenovao ga je kao jednog od teoloških stručnjaka u stvaranju doktrine o bezgrešnom začeću. Antonio Rosmini preminuo je na današnji dan, 1. srpnja 1855, u Stresi (provincija Verbano-Cusio-Ossola, Pijemont). Njegovi posmrtni ostaci počivaju u jednoj kripti crkve Svetog Križa, uz novicijat njegovog Instituta u Stresi. Blaženim ga je 18. studenoga 2007. proglasio papa Benedikt XVI. Danas družbe blaženog Antonija Rosminija uspješno djeluju dijem svijeta, u Europi, Oceaniji, Africi, Aziji i Južnoj Americi.
Prevoditelj: http://zupajastrebarsko.hr/