Ponekad je potrebno sebe staviti po strani, i promatrati druge. Što te osobe vide i kako su bile nekad pune elana, a sada u zrelosti, izgubljeni i prazni sa samim sobom. Možda tek sad vide sliku neke osobe, kakva je ta osoba bila njima pred očima, a tako su lako prelazili preko nje , nisu je vidjeli dubljim očima. A sada kad je vrijeme odmaklo, i oni tu na nekoj izgubljenoj livadi, tek je sad uoče i dive se njoj kako je lijepa i oku ugodna da je vidi. Svi mi tako koračamo stazom života, puni ponosa i oholosti, taštine na naš ego i našu fizičku ljepotu, mislimo nitko nam nije ravan, i onda se dogodi ono što nikad nismo mislili da će se nama dogoditi, da budemo potpuno prazni, nismo ni sretni ni nesretni, već potpuno prazni, trudimo se biti u svom tijelu jaki i svima ne pokazati da smo odsutni, ali to se ne može sakriti. Promatrajući neke osobe koje su nekad bile zanimljive, lijepe, simpatične, drage, imale pažnju drugih , gdje su sad, u traženju sebe. Znamo da je viđenje njih bio samo neki mladenački zanos, a sazrijevanjem sve se mijenja, slika postaje jasnija. Možda te osobe sad nekog promatraju kradom, nemaju hrabrosti prići, vide potpuno drugačije, vide zrelu osobu koja zrači ljepotom, svojim samopouzdanjem, koja nije ovisna o nikome, koju svi drugi vide, i oni, ali sad tek dopire do uma, da su oni ti koji su možda propustili nešto kroz svoj život. Oni su ti koji su ostavljeni, razočarani, u što , u svoju lijepu ženu, vodio ih je fizički izgled, status, da im drugi zavide što imaju nešto lijepo pored sebe, samo ta ljepota nije bila ljepota ljubavi, poštivanja, već samo užitka sreće koji je kratko trajao. Nažalost ostaju sami.
Život nas uči lekcije, svaki danom sve veće znanje imamo, jer se učimo na našim pogreškama, na tim našim osobinama, vrlina i mana, ne cijenimo ono što imamo , ponekad bježimo od realnosti, lutamo, da bi se pronašli u nekim tuđim rukama, prepustimo se da nas vode, ne znamo prepoznati čije su iskrene, tople, srčane. Kako ta vanjština, ljepotica ponosa, prevari nas. Biti ponosan i sretan mora biti u životu isto što i biti ponizan i skroman, zajedno s time neograničeno strpljiv, kad je to postignuto imaš sve što ti u životu treba, a to je snaga duha mudrosti.
Suzana V.
