Kolko puta su me
Milovale nježno,
Te baš njene ruke
Naše dobre Bake.
I ako ih nema
Otišle su davno,
Najbolje su uvik
Bile one zame.
I u svako vrime
Spremne su baš bile,
Da obrišu nam suzu
I jecaje te naše.
Branile nas one
Od svi drugi ruku,
I od svake vike
I tuđe te galame.
Čarobne su bile
U kuvanju jela,
A najviše opet
Pekući kolače.
I nijedni nisu
Slađi bili ljudi,
Ko iz njene ruke
Dobiti pogače.
Nema više Bake
Te prilipe žene,
Ostale su samo
Divne uspomene!
31.01.2018. Brat Bojan.