ROĐENJE B. D. MARIJE – MALA GOSPA
8. rujna 2015.
UVOD
Svoje bogoslužje na današnji dan u popričesnoj molitvi, Crkva ovako sažima: „Klicala, Gospodine tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Marije Djevice, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!“
Marijino rođenje bio je početak ostvarivanja Božjega plana i obećanja da će svijetu i ljudima poslati Spasitelja. To je bila zora novoga dana i početak novoga svijeta. U domu Joakima i Ane rodila se djevojčica da jednoga dana u svome krilu začne i rodi Spasitelja i donese ga svijetu. Tako je i Crkva nastala da u svome krilu nosi Spasitelja i daruje ga svijetu.
Marijino rođenje slika je rođenja Crkve. Ona je bila nada spasenja. I Crkva je nada spasenja danas u vremenu i svijetu u kojemu živi. Na početku proslave blagdana Marijina rođenja, priznajmo svoje grijehe i pokajmo se za njih.
HOMILIJA
Milansku katedralu s pravom nazivaju, osmim svjetskim čudom. Kakve se sve divote umjetnosti kriju u njezinim najčistijim linijama, gigantskim lukovima, šumi bijelih tornjića, stupova, kapitela?! Nad veličanstvenim pročeljem nad glavnim vratima, stoje u broncu urezane dvije latinske riječi: »Mariae nascenti« – Marijinu rođenju ili Maloj Gospi u čast.
Istina je da je milanska katedrala čudo ljepote. Ali ta je katedrala samo blijeda slika jednoga neusporedivo ljepšega, veličanstvenijega i savršenijega hrama, koji se naziva Marija, koji je remekdjelo Božje svemoći, mudrosti i ljubavi. Danas slavimo rođendan toga divnog Božjega hrama i Bogomajke.
Nju su u Starom Zavjetu pretkazali i navijestili Bogom nadahnuti pisci i proroci. Ona ima svoju povijest daleko prije svoga rođenja. Već na prvim stranicama Svetoga Pisma, nakon pada praroditelja u grijeh, Bog govori zavodniku: »Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu«.
Drugi vatikanski sabor iz 1962. uči da je Marija proročki označena u tom obećanju o pobjedi nad zmijom, a koje bi dano našim praroditeljima pošto su sagriješili (LG 55). Mariju naviješta prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela. »Evo, začet će djevica, roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!« (Iz 7,14). Prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, kaže: »Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi« (Mih 5,2).
Drugi vatikanski sabor uči: »S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.« Marija je Božje remekdjelo, pretkazano unaprijed tolikim slikama, simbolima i usporedbama.
Njezino je rođenje, navijestilo radost cijelom svijetu. Tu radost Crkva danas na Malu Gospu u svom bogoslužju, naviješta svijetu. U Pripjevnom psalmu kliče: Radujem se u Gospodinu, radujem! Nek’ mi se srce raduje spasenju tvome! (Ps 13).
Bilježi se – ne u Bibliji nego u drugim vjerodostojnim spisima iz onih dana – da je Marija kao djevojčica bila na odgoju u Hramu, zajedno s mnogima i da su svećenici prepoznali njezinu posebnost.
Danas – na blagdan Marijina rođenja, treba istaknuti da je rasla kao svako normalno dijete u povijesti u određeno doba i na određenome mjestu. Da je u obitelji naučila vjeru, povijesni smisao svoga naroda i njegovo poslanje. Da je bila kći, učenica i vjeroučenica.
Blagdan Marijina djetinjstva slavimo upravo na početku školske i vjeronaučne godine. Posvijestimo sebi da u svakoj djevojčici i dječaku, vrijedi gledati veliku nadu, odgajati ih poučavati i poštovati – kako je Ana postupala s Marijom. Osobito bi djevojčice u obiteljima, kao i sva djeca mogli ovaj blagdan doživljavati kao svoj posebni dan.
Svako rađanje – ne samo Isusovo bogoljudsko – itekako je važno. Treba ga radosno očekivati od prvoga dana začeća – radi njegove osobne sreće. Mora biti željeno da bi znalo radosno željeti.
Nije slučajno Isus izrijekom tvrdio, da se sinovi Svjetla, a mi smijemo nadodati i djeca Božja i djeca Majke Marije, prepoznaju jedino po plodovima od kojih svi ljudi mogu sretno živjeti.
Dakako, daleko smo još od tako sretnoga života. Često nam se čini kako je Phil Bosmann imao pravo kad je napisao: “Bog je pogriješio. On je stvorio divan svijet. Jedino ga nije smio dati ljudima u ruke: oni su od njega učinili pustoš”.
Ali Bog je učinio i više od toga. Osim svijeta Bog je čovjeku dao u ruke. A ako čovjek pustoši vlastiti svijet, misleći kako postiže do neba velike uspjehe i kako pribavlja sebi veliko ime ne znači da će se vječno moći diviti svojim postignućima. Ne znajući ili ne htijući živjeti kao brat, živeći sebično i samoživo, čovjek uništava i samoga sebe.
Nameće se upit: Ima li smisla onda prizivati Boga da čini čudesa tamo gdje mi ljudi gradimo čudovišta od svoje umišljene veličine na patnjama slabih, na zaduživanju nedužnih i na poniženjima neznatnih?! Neznatni su svi oni kojima se uskraćuju zaslužena priznanja. Kojima se prešućuju zasluge, koje se proganja zbog dosljednosti u poštenju, a ipak ostaju vjerni i kad ih se sumnjiči. Ustrajavaju u dobru i kad podnose zlobu, ostaju vjerni obećanju i kad su oblaćeni.
Mala Gospa – neznatna službenica, kako je Evanđelje predstavlja – velika je u Božjim očima, upravo zbog neizmjernog povjerenja u tajnu koju ne razumije i zbog posvemašnje spremnosti na žrtvu za ono što bezuvjetno prihvaća jer voli.
Za nas male i u velikim zbivanjima beznačajne ljude, Mala Gospa je velika utjeha s kojom ćemo podnijeti sve nedaće i nerazumijevanja. Ona je i velika nada da svaka pojedinačna životna zadaća, koliko god podcijenjena bila, ako je odgovorno i zdušno prihvaćena, neće biti promašaj nego ostvarenje konačnoga smisla i sreće u životu.
Neka nam Marija, Majka milosti, bude putokazom nade ali i zagovornicom ako posustanemo na tome putu. Smijemo vjerovati da se vlastita djeca nikada ne ostavljaju na cjedilu i od te vjere moći ćemo živjeti životom dostojnim čovjeka.
fra Mate Tadić, OFM
