I ratnici padaju, ali se i dižu

142

 

I ratnici ponekad pokleknu i padnu,
rana se novih ne boje!
Oni stisnu zube, zavidaju rane,
uzmu si oporavka koliko je potrebno,
podignu se, stave natrag svoj križ na rame
te ponosna i uzdignuta pogleda,
gordi, osnaženi i s vjerom u srcu
krenu hrabro dalje pred Stvoriteljem svojim!
Nisu ih lomili vjetrovi i oluje da bi ležati ostali,
jer nisu oni rođeni da bi odustajali!
Blagoslovljen si ratniče života
u Duhu Kristovom koji te napaja!
Ne boj se padova svojih
dok god ustaješ i ustraješ na putevima svojim!
Gospodin neka ti blagoslovi
sve trnovite puteve tvoje!!!

 

Damir Bićanić

PODIJELI