I kad vrime naše dođe
U Nebesa triba poći,
Isus kad nas tad pozove
Taj rastanak sviju boli.

Misto da se radujemo
Suze krenu tad niz lice,
U srcu nam neka tuga
Dok nam drma cilo biće.

Tad je ljudski žalovati
Što te Duše tad odlaze,
Dok u Nebu se raduju
Zbog dolaska Duša zna se.

Zato ljudi razmislimo
Kad nas Duša ta napušta,
Jer i nas će dočekati
S radošću i puno gušta.

Vraćati se Nebu gori
Stvoritelju Ocu našem,
Virujte mi ljudi dobri
Da nam našoj Duši paše.

I kad vrime naše dođe
U Nebesa triba poći,
Isus kad nas tad pozove
Suzne tad su naše oči!

06.11.2020. Brat Bojan.

PODIJELI