Sve bitnije u povijesti čovječanstva, rađa se upravo u pustinji. Pustinja je mjesto rađanja novoga. To je mjesto unutarnjega prosvjetljenja. Pustinja me prisiljava na izazov, odluku. U pustinji nema ništa suvišna za život, oskudijeva svime. U svojoj pustinji izoštravam svoj um i duh prema Stvoritelju. Ja želim da se moja pustinja pretvori u procvjetali vrt. Ona me sili na zahvaljivanje. U njoj živim od Božje milosti. Ona će procvasti kada Gospodin dođe. On je veoma blizu, treba već sad čuti mu glas, otvoriti srce. Trebam biti spreman suočiti se s Bogom da ispovjedim svoje grijehe u ove svete dane te okrenem svoj život za Isusom.
Obraćenje me može temeljno očistiti, kao i vatra. To je djelovanje Božje milosti u meni. Kad doživim obnovu, onda mi je blizu Kraljevstvo Božje. Obraćenje nije dovršen čin, nego se svaki dan ponavlja. Moram poravnati staze moga srca da spremno dočekam Gospodina. Iz neba mi dolazi onaj koji čini da budem novi čovjek, jer stvara sve novo. Započinje Božja vladavina – vladavina ljubavi i sveopće pravednosti. Dolazi Krist k meni, a preko mene želi se nastaniti u ovom svijetu. Ne smijem bježati od njega, nego se radovati njegovom dolasku, pohitjeti k njemu u zagrljaj.
Vjekoslav Bagarić
