Ima u svima nama nešto nepromjenjivo, krivo odgojeno i usađeno, nešto sakriveno od nas samih, da ne vidimo.
Može to biti brbljanje, bockanje, glasno smijanje, pretjerano glupiranje, mljackanje, živčano nastupanje, hvalisanje…
Iako sitno, ali smeta i izaziva netrpeljivost među ljudima.
Ali, tko će dati savršenog prijatelja po mjeri svakog čovjeka. Nema takvog. Postoji onaj koga ćeš voljeti ili odbaciti.
Ako si ga odlučio voljeti, da bi bolje uočio njegove vrline, valja strpljivo podnositi i njegove mane.
Meni nema bližnjeg do onoga tko me tako voli. Jer upravo u ovoj strpljivosti osjećam ljubav, onu divnu Kristovu, koja me onda nježno nagovara da se mijenjam, baš u onome što mog bližnjeg kod mene najviše smeta.
Jer i ja njega volim isto tako, strpljivo i nježno.
Anela Todorić
UreUredio: Damir Bićanić
