Propisi o tuđem vlasništvu

»Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proći mimo njih, nego ih otjeraj svome bratu. 2Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kući ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne dođe po njih. Tada mu ih vrati. 3Tako čini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtačem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti nađeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo.
4Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se, nego mu pomozi da ih podigne.
5Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to činio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.
6Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo sa ptićima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptićima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptićima: 7pusti majku na slobodu, a ptiće uzmi. Tako ćeš imati sreću i dug život.
8Kad gradiš novu kuću, na krovu načini ogradu da svoju kuću, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju.
9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posvećena čitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.
10Ne upreži u plug vola i magarca zajedno.
11Ne oblači se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.
12Na četiri roglja ogrtača kojim se zaogrćeš napravi rese.«
13

Dobar glas mlade žene

»Ako koji čovjek uzme ženu i uđe k njoj, ali je potom zamrzi, 14pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: ‘Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva’ – 15neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 16Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: ‘Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. 17Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!’ I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 18Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 19neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ.
20Ali ako optužba – da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo – bude istinita, 21neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.«
22

Preljub i bludnost

»Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela. 23Ako mladu djevicu zaručenu za nekoga u gradu sretne drugi čovjek i s njom legne, 24oboje ih dovedite do vrata toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoć u gradu, a čovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
25Ako čovjek u polju naiđe na zaručenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; 26a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. 27On ju je zatekao u polju; i premda je zaručena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć.
28Ako čovjek naiđe na mladu djevicu koja nije zaručena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaćeni na djelu, 29tada čovjek koji je s njom ležao neka djevojčinu ocu dade pedeset srebrnika. A budući da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

PODIJELI