Svaka molitva ima svrhu da nas uči i mijenja, a osobito ova molitva Oče naša. Molitva potiče Boga na djelovanje (u smislu da On želi uslišati našu molitvu), ali isto tako i nas. Sam Bog nas potiče da tražimo posao, da radimo i da pomognemo onima koji su u potrebi. I naredno razmatranje Isusove pouke ima potencijal da djeluje na mnoga područja našeg života i donese nam blagoslove. “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Ovdje se prije svega možemo zapitati o čemu se radi, što nam Isus želi poručiti ovom izrekom? Isus govori o opraštanju naših dugova i dugova naših dužnika. Šta smo mi dužni Bogu? Kakve dugove trebamo oprostiti našim dužnicima? Znači li to da nam ne trebaju vratiti novac koji nam duguju? Drugim riječima, ovo je molitva za oproštenje grijeha. Molimo Boga da nam oprosti grijehe kao što i mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas. Kada Isus poučava učenike o molitvi koja je zapisana u Lukinom Evanđelju, On umjesto riječi “dug” koristi riječ “grijeh”. (Lk 11:4). Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka. (Mt 6:14-15). Oproštenje grijeha je jedna od najvažnijih potreba, zato pažljivo razmotrimo Isusovu pouku. “Otpusti nam duge naše” može reći samo onaj koji priznaje da je grešan. Međutim, ovo je jedan od najvećih problema za mnoge ljude. Ne žele priznati svoju grešnost. Misle za sebe da su dobri i pravedni. Kažu: “Nismo nikoga ubili, nismo nikoga silovali.” Kao da osim ubistva i silovanja ne postoje drugi grijesi. Mnogi religiozni ljudi su najgori samo pravednici. Isus je religioznim ljudima onog vremena govorio da su carinici i bludnici na putu u kraljevstvo nebesko prije njih. Bludnici, narkomani, lopovi, kriminalci imaju jednu prednost u odnosu na religiozne ljude. Njihova prednost je što su svjesniji svoje grešnosti i zato spremniji pokajati se i doći Isusu Kristu. Religiozni ljudi su također grešnici, ali ne uviđaju svoju grešnost. Božja riječ jasno uči da su svi sagriješili i lišeni su slave Božje. Svaki čovjek je kriv pred Bogom. Ako ne priznaješ da si sagriješio i da si kriv pred Bogom onda ne možeš dobiti oproštenje. Ne samo da trebaš priznati da si grešnik, nego da bez Božje milosti koja je jedino u Kristu Isusu možeš računati samo na pakao. Dakle, “otpusti nam duge naše” može moliti samo onaj koji priznaje da je sagriješio protiv Boga. Apostol Ivan je napisao: Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1:9-10). Bog ne uslišava molitvu za oproštenje koja ne proizlazi iz iskrena srca. Mnogi se danas mole da im Bog oprosti, ali poslije molitve opet nastavljaju po starom. Neka takvi čuju i shvate jednom zauvijek: takva molitva je bezvrijedna. Budimo milosrdniji prema svojim neprijateljima. Sam Bog nas poučava da budemo otvorena srca za suradnju osobito prema svojim neprijateljima. Samo se prisjetimo Isusovih riječi „Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone“. Ljubav prema neprijateljima prisutna je samo u kršćanstvu. To je najteža stvar na svijetu i jedino je Isusov primjer u muci čini mogućom za nas. Ako ne ljubimo neprijatelje u sebi još nemamo kraljevstva Božjega. Bože, tvoja je ljubav ljubav druge vrste prema nama. Ti jednostavno ljubiš svakoga, dobroga i lošega. Ako bih vjerovao u to postojala bi nada u ljubav prema drugima na isti način kao što i ti činiš odnosno kao što ti ljubiš. Trudimo se živjeti na temelju Evanđelja i u vjeri i nadi, pokušajmo stvarati prijateljske odnose prema onima koji su zasljepljeni, prema onima koji su u tami, prema onima koji su odbačeni, ne voljeni, usamljeni. Sigurno svaki od nas poznaje barem jednu takvu osobu u svome životu. Ta Bogu ništa nije nemoguće. On nas poučava i daje nam prilike u svakodnevnici da se mijenjamo na bolje, da surađujemo sa svima. U ovoj pouci smo vidjeli da se čovjek mora pokajati i obratiti od grijeha, te tražiti oproštenje od Boga. Bog oprašta sve grijehe. Nije nam potreban svećenik, niti ispovijed, niti pokora. Naučili smo i to da moramo opraštati drugima. Na koncu, trudimo se opraštati drugima, u vjeri i nadi za bolje sutra za svakog pojedinca.
Urednik: Marko Martinović
