Zagreb, 01.11.2020 ( svi Sveti )
„ Isidora Sekulić“ bila je srpski prozni pisac, romanopisac, esejist, poliglot, likovni kritićar i akademik. Rođena je u Mošorinu ( Vojvodina ) 16.02.1877. godine, a umrla u Beogradu 05.03.1958. godine. Prva je žena članica Srpske akademije nauka i umjetnosti. Bila je književnica, filozofkinja, teologinja, doktor matematike, književna i likovna kritičarka, prevoditeljica. Bila je jedna od najobrazovanijih osoba novije srpske povjesti, genijalka rođena u blatu palanke Možorina. Bila je istovremeno duboko ljudska, etična i moralna, krhka i bolesna ( tuberkuloza) spremajući se za smrt kao za putovanje, vjerovala je Bogu kojim je bila prožeta njena egzistencija, kojim su bili prožeti burni vihori njene genijalnosti. Prema svemu može biti uzor svakom čovjeku, čovjeku svakog statusa i stupnja naobrazbe. Zato mi se dopada i o njoj često mislim baš kao prof. dr. Šagi – Bunić Hrvatski vodeći teolog novijeg doba, koji bi je u svakom predavanju spomenuo. Siže njene cijela pojave ogleda se u njenoj definiciji stvarnosti
; sudbina, sloboda i nomad ( čovjek je selilac materijalno i duhovno ). Živeći univerzalnost Boga i pojavnog svijeta postade i ona univerzalna tako da ostade zapanjeno malo dijete, muškarac i žena, skromni pastir i intelektualac najvišeg ranga uključujući sve situacije života – radosti, tuge, bol i patnju ili sreću i zanos, bolest, zdravlje, ljutnju i prijezir ili oduševljenje. Iako bijaše velikanka duha imaše samo svoj mali svijet u kojem bijahu veličina i moć. Svaki čovjek i sve stvoreno ima samo svoj mali svijet, nema velikih svjetova. Isidora Sekulić bijaše toga svjesna i prihvati to kao sudbinu, radi prihvaćanja imaše slobodu i bijaše spremna biti nomad – putovati, gledati, učiti i biti zajedno s drugim ljudima, s drugim prirodama i svjetovima.
U muci i siromaštvu Hercegovine pedesetih godina imadoh 5-6 godina. Bilo je ljetno predvečerje. Majka me je uzela u naručje i odnijela me na čatrnju ( gusternu ) natkrivenu odrnom crnog grožđa koje sam dodirivao glavom. Leđima je bila okrenuta od sela, od kuće i od sviju. Bili smo sami. Tu mi je pričala o muci i smrti Isusovoj i plakala je, i ja sam plakao o pitao zašto su ga tukli i ubili? Bilo mi je žao Isusa. Sa svojom keceljom brisala je svoje i moje suza. Kasnije sam shvatio da je na taj način otvorila Isusu vrata mog malog svijeta i koji ostade cijeli život. Razmišljao sam kasnije što ju je ponukalo na taj čin. Vjerojatno patnički život udovice sa desetoro djece ( bio sam najmlađi ), krik bespomoćnosti i majčinski nagon da mi prenese pravu stvar. Iskreno tvrdim da sam od tada osviješten prisutnošću Isusa u mom životu. Isidori rano preminu majka, malo kasnije i otac. Ostade sama. Silina empatije, sućuti, tuge i suza mi obuze dušu i srce. Usprkos toga hrabro ostade i postade velikanka duha sa pečatom veličine i moći malog svijeta. Kakav primjer !?
Tuga i žal me uvijek obuzima nad činjenicom nepoštivanja naših malih svjetova od strane pokvarenjaka i « moćnika « svih fela općenito u Hrvatskom korpusu ( RH, BiH, inozemstvo). Radi svojih sitnih interesa prodaju dušu đavlu, čine nepravdu i nasilje svom narodu. Zar takvi vide ljepotu i mogućnost Hrvatske i Hrvata? Oni vide samo sebe i svoje ciljeve! Društvena logika nema alternativu. Odgovarati će za svoja djela kad-tad!
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
( rođ.1950. Tihaljina, Hercegovina)
www put–istina-život.com
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
Želimo naglasiti da je Krešo Čepo član Rimokatoličkog uredništva portala PUT,ISTINA I ŽIVOT u kategoriji Vjera – politika – društvo.
Poštovani pratitelji portala,urednici drugih katoličkih,kršćanskih ili domoljubnih portala.Obavještavamo vas da sve članke,molitve,tekstove ispod kojih piše da je izvor portal PUT,ISTINA I ŽIVOT ( www.put-istina-zivot.com ) imate pravo preuzimati bez pitanja u količini koju sami odaberete uz napomenu da se tekstovi ne smiju dorađivati ili mijenjati kao ni citirati i pozivati na pojedine izreke autora teksta.Dakle,autorski tekstovi koji se preuzmu obavezno navesti izvor PUT,ISTINA I ŽIVOT s poveznicom www.put-istina-zivot.com.Također dozvoljeno je preuzimanje fotografija ispod koje piše (FOTO:PUT,ISTINA I ŽIVOT/www.put-istina-zivot.com također bez dopuštenja dorade ili rezanja) i svjedočanstva koja su potpisana imenom autora a ispod piše izvor (PUT,ISTINA I ŽIVOT ili poveznica portala www.put-istina i zivot.com ) ili ispod teksta piše ( Podaci o osobi poznati uredništvu ) Hvala vam i neka sve što radimo bude na slavu Bogu i neka vas prati Božji blagoslov!
Uredništvo portala PUT,ISTINA I ŽIVOT
