BOŽIĆ U IŠČEKIVANJU

S početkom vremena došašća, ljudi našega vremena već otpočnu sa slavljenjem Božića. Nemaju vremena niti strpljivosti za čekanje i iščekivanje. Žele sad i odmah iako ni sami ne znaju što ustvari, ali je važno da bude sad! Osobito u velikim gradovima, ulice i trgovi, uljepšavaju se božićnim drvcima i ukrasima. Veliki prodajni centri pokreću božićne i novogodišnje akcije rasprodaje s posebnim popustima. Svi su dodatno užurbani, što je posvuda u zraku. Uspjeh u kupovini postaje mnogima mjerilo predbožićne priprave, a da to i ne zamjećuju.

A što je s duhovnom i nutarnjom pripravom? Za neke je nažalost, važno da ima vidljivoga i opipljivoga, čime prekrivaju nedostatak duhovnoga i stvarno potrebnoga. Važno je da bude sad i odmah, a uz to vidljivo i opipljivo. A za drugo kao da se nema vremena ili se smatra uzaludno utrošenim. Ljudi današnjice u trci i žurbi ne dožive otajstvo i ljepotu Božića u vremenu iščekivanja, niti osjete ljepotu draži čekanja.

Ti kršćanine, pronađi vremena za susret s novorođenim Djetetom u jaslama svojega srca. Zastani na kratko u susretu sa samim sobom da besciljno ne tumaraš svijetom. Neka tvoj životni cilj i smisao bude novorođeno dijete Isus, koji te prati tijekom životnoga hoda do vječnosti.

ČINITI I ŠIRITI DOBRO

U suton dok sam čekao prijatelja Zorana za susret i druženje podupirući se svojim štapićem, kojega su inače imali svi veliki ljudi, priđe mi jedna gospođa udjeljujući prilog za pomoć. Izgledalo joj naime, kako prosim milostinju od prolaznika. Upitah je zbunjeno što je to na što reče da je za mene. Kad sam shvatio o čemu se radi nasmijah se govoreći kako mi nije potrebno, te da prilog udijeli nekom tko je u potrebi na što se gospođa smeteno ispričavala.

Uza sve sivilo u svijetu, ravnodušnost i hladnoću, među nama je puno dobra i dobrih ljudi koji imaju srca prema potrebitima te zrače šireći dobrotu. Na svakom od nas je postati karikom lanca u širenju dobra među drugima u svojoj okolini i u svijetu! (Zagreb, 7. studenoga 2016.)

SVAKI ČOVJEK IMA MJESTO U NAŠEM ŽIVOTU

Nakon što neki ljudi iziđu ili otiđu iz našega života i postanu dio vlastite prošlosti, možda se upitamo: „Kako to da se uz nas doslovno ‘lijepe’ ovako čudni ljudi, nerijetko posesivne budale i šizofreni luđaci koje kao takve u početku ne prepoznajemo? Jesmo li mi možda takve osobe pa prema izreci ‘krpa našla zakrpu’, pronalazimo ljude prema svojoj mjeri ili smo magnet za takve?“

Ipak na koncu spoznamo kako svaki čovjek bez obzira na vrstu i kvalitetu u našem životu ima svoje mjesto, razlog dolaska i odlaska, te poruku s iskustvom a nerijetko i opomenom za naš budući život! (Zagreb, 8. studenoga 2016.)

HIGIJENA

S pravom se kaže kako je: „Higijena pola zdravlja!“ Prisjećam se zgode kako su nekom zgodom jednoj osobi govorili da otvori prozor te mu uđe čista zraka. Na to je ovaj šaljivo odvratio: „Nitko nije umro od smrada, ali jest od studeni!“ Povijest pamti i pripovijeda o plemstvu na francuskim dvorovima koje se mjesecima nije kupalo, nego su tek stavljali puder i parfem za ublaženje vonja. Izgleda da naši ljudi i nisu neki osobiti ljubitelji čistoće, te da neki od njih bježe od šampona i sapuna kao „vrag od tamjana“?! To osobito zapažaju oni koji se kreću među ljudima s njima pobliže surađuju i rade.

Vjerojatno smo bili u situaciji kod razgovora s nekom osobom koja je i na uvaženoj poziciji da zbog zadaha iz usta, teško izdržavamo njeno društvo. Uz to osobno sam doživio ljude koji se čak i hvale mirisom vlastitoga znoja kao nečim prirodnim i zdravim, dok ima i onih koji se brinu o bolesnicima te njihove sobe zrače u hodnik jer ne žele otvoriti prozor da uđe čist zrak. Držim da s tim više-manje svatko od nas ima iskustva i to na pragu 21. stoljeća, kada je nekima čistoća i obzir prema drugima nedostižan luksuz. Žalosna ali istinita životna stvarnost! (Tomislavgrad, 15. studenoga 2016.)

POTICAJNE MISLI

Note Kristova evanđelja najbolje pogađa onaj, tko gitaru svoga srca kroz molitvu prema Bogu ugađa. Jer tko prestane moliti, neka se ne čudi ako jednoga dana prestane i vjerovati! (Posušje, 9. listopada 2002.)

U našem suvremenom svijetu i modernom društvu, puno je beznađa, straha i pesimizma. Kao ljudi (kršćani) trebali bi biti donositelji nade, sigurnosti i vedrine među druge u svijetu, koji su na rubu očaja i besmisla, a ponekad i duboko u njemu. (Tomislavgrad, 2. prosinca 2007.)

Odnosimo se jedni prema drugima s poštovanjem, blagošću i ljubavlju, kako ne bi bili povrijeđeni, ranjeni i poniženi nego se osjećali jedni pored drugih prihvaćeno i dostojanstveno s čašću kraljeva i kraljica. (Zagreb, 22. listopada 2016.)

Čuvaj se uznositosti, oholosti i samodostatnosti, ali nikome ne dopusti da gazi i podcjenjuje tvoje dostojanstvo, čovječnost i slobodu. (Zagreb, 22. listopada 2016.)

Čovjekova uznemirenost i ljutnja,
ružne riječi i psovka,
znakovi su i pokazatelji,
nemogućnosti i nemoći,
u otklanjanju i rješavanju,
dvojbi i problema,
pred kojima se našao. (Zagreb, 23. listopada 2016.)

Život je lijepa i kreativna igra, koja zbog nepoštivanja dogovorenih pravila često zna prijeći u tragikomičnu dramu. (Zagreb, 25. listopada 2016.)

Nakon što pročitamo neku knjigu ostanemo bez daha i nameće nam se mnoštvo upita. Nakon što “pročitamo” neke ljude ostanemo bez riječi i sve nam postane jasno. (Zagreb, 28. listopada 2016.)

Čovjek se nerijetko začudi kako neki ljudi dosegnu visoku naobraženost i postignu zavidne akademske titule u znanosti, dok se u ljudskosti, međuljudskim odnosima i ponašanju spuste na razini prosječnih primitivaca. (Zagreb, 29. listopada 2016.)

Onaj koji nakon isprike ne zna oprostiti, nije niti vrijedan da mu se oprosti! (Zagreb, 31. listopada 2016.)

Teško je sebe popravljati, a još teže druge odgajati! U tome nam pomaže zauzimanje kriterija prema sebi i stava prema drugima. (Zagreb, 2. studenoga 2016.)

Kad bi ljudi snizili ego, stišali gnjev i smanjili pretenzije, svijet bi bio puno mirniji, bolji i ljepši! (Zagreb, 3. studenoga 2016.)

Gdje sam ja tu je i moj dom! (Zagreb, 5. studenoga 2016.)

U prijepornim razgovorima uz povišene tonove nastoj se prema mogućnosti kontrolirati i ne vrijeđati ružnim riječima, jer su ljudi osvetoljubiva zlopamtila te će ti uvrjede natrag poput bumeranga kad-tad vratiti. (Zagreb, 5. studenoga 2016.)

Možda bi bolje za mene bilo da mogu i znam biti dvoličan s obrazom od kremena i nepošten a ne ono što jesam i da govorim istinu, jer bih mogao od toga imati više koristi i „prijatelja“?! Ali ne znam biti drugačiji i ipak na koncu, izdao bih svoje životne ideale i principe a time i samog sebe! (Zagreb, 6. studenoga 2016.)

Ima dobročinitelja koji pomažu poradi većih ideala i ciljeva te se zbog toga ljudima ne upliću u život, kao i onih što drže kako im je to opravdanje da se ponašaju poput posesivnih „skrbnika“ i tvoraca istine čime bi zadobivali pravo na „zabadanje nosa“ gdje im nije mjesto i upravljanje tuđim životima. (Zagreb, 6. studenoga 2016.)

Niti jedan WC neće nam biti predalek i nedostižan, ako prema njemu krenemo na vrijeme! (Zagreb, 11. studenoga 2016.)

Ljudi su izgubili prijateljstvo s prirodom, jer su povrijedili njenu ravnotežu! (Zagreb, 11. studenoga 2016.)

Zemaljski život u ovakvom obliku nema reprize. Volimo druge koliko možemo pa ćemo i sami biti voljeni. (Zagreb, 11. studenoga 2016.)

Ponajprije budi čovjek i imaj srca!
Pokojnima daj čast i poželi vječni pokoj.
Živima uljepšaj zemaljski život ili ga barem ne zagorčuj. (Zagreb, 12. studenoga 2016.)

Muška svojeglavost

Očiti primjer muške samouvjerenosti i svojeglavosti, zapažamo u muškim javnim WC-ima! Gotovo posvuda vlažne WC školjke, dok je muška sramota sjesti kod male nužde. Iako ih je očito većina slabih strijelaca!

Onoliko koliko se osobno i u obiteljima zauzmemo za rađanje i novi život, toliko se možemo nadati opstanku i budućnost cijeloga naroda. (Tomislavgrad, 16. studenoga 2016.)

Ljudi su poput parfema! Neki od njih su blagi i ugodni, dok su drugi teški i zagušljivi daveži. (Tomislavgrad, 16. studenoga 2016.)

Svatko bi nam na svoj način želio biti savjetnikom, ali ne i preuzeti na sebe naše račune! (Tomislavgrad, 17. studenoga 2016.)

Nazvana je JNA i trebala biti za obranu svih svojih ljudi i naroda,
a u Domovinskom ratu pokazala se pristrana te bila srbočetnička i zločinačka! (Tomislavgrad, 18. studenoga 2016.)

Ignorancijom i šutnjom mnogo kažemo, a da nikoga ne vrijeđamo niti prozivamo! (Tomislavgrad, 18. studenoga 2016.)

Zapanjujuće je kako neki znaju biti nemarni za svoje tjelesno i duhovno zdravlje! Sve čine da ga naruše, dok jedva da će učiniti nešto više od uzimanja tablete ili onoga nužnog držeći da će se poboljšati samo od sebe. (Tomislavgrad, 19. studenoga 2016.)

Rođen sam kao Strijelac, ali i (p)ostao „slobodni strijelac!“ (Tomislavgrad, 19. studenoga 2016.)

Ima žena koje su više ili manje lijepe, drage i privlačne, ali kad se isključi svjetlo sve postaju iste! (Tomislavgrad, 20. studenoga 2016.)

Ne promatrajmo život tek „kao pozornicu svijeta na koju dođemo, vidimo i odemo.“ Nastojmo, trudimo se i radimo iza sebe i dobar trag ostaviti „bacajući snopove svjetlosti oko sebe“ po čemu će nas pamtiti, nakon što zakoračimo „s drugu stranu Rijeke!“ (Tomislavgrad, 20. studenoga 2016.)

Ima žena koje po prirodnom zakonu i izgledu na ramenima nose žensku a ne mušku glavu, ali su po naravi i ponašanju muškaraste! (Tomislavgrad, 21. studenoga 2016.)

Ljudi nisu ni svjesni koliko me nadahnjuju svojim stavovima, ponašanjem, reakcijama ili govorom što u meni rađa misli koje pretačem u tekst. (Tomislavgrad, 21. studenoga 2016.)

Stihovi jedne pjesme kažu: „…u zemlji u kojoj je znanje obično sr.nje,
bolje biti malo lud nego malo pametan…“

Sa sigurnošću možemo reći kako u ovim riječima prepoznajemo istinu, kada je ludost priznatija od mudrosti, a glupost od znanja. U svijetu u kojem su zabavljači priznatiji od znanstvenika, a pjevači poznatiji i bogatiji od profesora. (Tomislavgrad, 21. studenoga 2016.)

Najbolnija osveta je ignoriranje pomiješano sa zaboravom! (Tomislavgrad, 23. studenoga 2016.)

fra Mate Tadić

PODIJELI