Svaki veliki svećenik,

od ljudi uzet, za ljude se postavlja

u odnosu prema Bogu

da prinosi darove i žrtve za grijehe.

On može primjereno suosjećati s onima

koji su u neznanju i zabludi

jer je i sam zaogrnut slabošću.

Zato mora i za narod i za sebe

prinositi okajnice.

I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast,

nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.

Tako i Krist

ne proslavi sam sebe postavši svećenik,

nego ga proslavi Onaj koji mu reče:

»Ti si sin moj, danas te rodih«,

prema onome što pak drugdje veli:

»Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.«

On je u dane svoga zemaljskog života

sa silnim vapajem i suzama

prikazivao molitve i prošnje Onomu

koji ga je mogao spasiti od smrti.

I bi uslišan zbog svoje predanosti:

premda je Sin,

iz onoga što prepati, naviknu slušati

i, postigavši savršenstvo,

posta svima koji ga slušaju

začetnik vječnoga spasenja

— proglašen od Boga Velikim svećenikom

po redu Melkisedekovu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Jahvina Gospodinu mojemu:
»Sjedi mi zdesna
dok ne položim dušmane tvoje
za podnožje tvojim nogama!«

»Žezlo tvoje moći
protegnut će Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!«

»Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvoga junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.«

Zakleo se Gospodin i neće se pokajali:
»Zauvijek ti si svećenik
po redu Melkisedekovu!«