Lijenost – Marljivost – savršenstvo

248

Po često puta kada dođem s posla umoran, zamišljen ili čak frustriran, nađem si oduška za šutnju. Nebitno gdje se nalazim, u kojem mjestu, gradu, državi, kao diplomirani građevinski inženjer – operativac, šutnju uz molitvu obavim u stanu u sobi ili čak na terenu. Sam  stvorim ugodu da u sebi nađem mir i tako polako razmatram sebe, svoje misli, svoju prošlost a u zadnje vrijeme sve više sadašnji način života.

Tako sam u šutnji u sobi  razmišljao o lijenosti. Lijenosti ne tek kao fizičkoj ili pojmu smrtnoga grijeha, nego još dublje  od toga. Kao da taj pojam želi ući u mene, smeta mi. Stoga sam napisao govor svoga srca, da bih razbistrio dubinu značenja toga pojma.  

U dosadašnjem životu sve što sam planirao nije se ispunilo kako sam ja to htio i želio, što ne znači da ne treba planirati. Treba itekako, da se ne bi zavarao. Ali kako? S kim? S čim? Na koji način? Uvijek sam se pitao.  Ali sam sretan što je ispalo drugačije nego sam ja htio ili želio. Ispalo je 7x7x77x bolje. I doista je tako, govori moje srce meni, a svima. Odgovor leži u mom Spasitelju Isusu Kristu – Bogu!  

 

Maštam o svemu, radim marljivo i lijeno, da bih došao do svoga cilja i uspjeha.  Lijenost kao da usporedo koraca i ide uz marljivost i ometa ga, neda mu smiraja, oduška i čak se kao hijena uvuče među prste marljivošću i hvali se zaslugama ”mara” vičući: „Kako ”smo” dobro napravili!“ ili: „Kako ”smo” dobri ili Valjamo!“ i sl.  – sve u množini.  A kada izlazi iz ”mara” i kada ”mar” traži čistoću – čiste račune, što od sebe i jeste, onda lijenost povuče sa sobom sve što može, ne birajući sredstva pa i cijelog mene (čovjeka).

To je kao parazitizam i kukavičluk, koji se ne bori samo, već dolazi kao prijatelj marljivošću, a neprijatelj mene (čovjeka).

I taj ritam borbe lijenost – marljivost u meni traje i dandanas, gdje se ne  mogu braniti sam i svojom mišicom, snagom te tada postajem tužan.  Ali kada se sjetim i shvaćam da imam svoga Isusa Krista, nevjerojatno ali istinito, moje srce viče: ”Pa s njim mogu sve”! Poželim ga tada i marljivost nadilazi sve,  pa neda ni prsta, ni ruke, ni cijeloga mene (čovjeka). Sama me riječ ”mar” upućuje: na ”težiti”, na ”imati volju”, na ”ja hoću”, ”ja mogu”, ”evo me”, ”tu sam”!

Stoga, marljivost smatram  putem do savršenstva, kojoj ovdje na zemlji mogu samo težiti i boriti se, a toliko u to vjerujem da mi je teško skazati riječima.

Marko Musić, Fojnica,  srpnja  2010.

PODIJELI