godina C
Ps 122 (121), 1-2. 3-4a. 4b-5
2. Kol 1, 12-20
Lk 23, 35-43
UVOD
Engleski pisac John Tolkien u romanu “Gospodar prstenja”, opisuje kraljevstvo u kojemu je prijestolje odavno ispražnjeno i bez nasljednika. Kraljevstvo se nalazi u velikoj opasnosti i metežu. I tada se iz šuma sjevera pojavljuje lik, koji potječe iz kraljevskoga roda.
Ubrzo se pokazuje, kao hrabar junak. Protjeruje neprijatelje, koji su unijeli nered u kraljevstvo. Uklanja svaku, bijedu i nepravdu. Zatim zauzima prijestolje svojih prethodnika, na radost naroda. Tolkien opisuje, idealni kraljevski lik.
Danas se u misnom slavlju spominjemo, Krista Kralja svega stvorenja. U evanđelju ćemo čuti i izvješće o Isusovoj muci na križu. To je otajstvo Kristove veličine po poslušnosti Ocu na križu. I mi trebamo biti dionici, toga Kristova kraljevstva.
Danas, posljednje nedjelje u liturgijskoj godini, Crkva nas poziva zagledati se u Krista na križu i u Njemu prepoznati Kralja. Tako smo i mi pozvani u svemu Bogu biti vjerni, u dobru i zlu, u bolesti i zdravlju.
Pokajmo se za grijehe i propuste u dostojnoj proslavi misnih otajstava.
HOMILIJA
Nevješte oči redovito zamjećuju nešto što je bitno, posebno ili dragocjeno. Zna se dogoditi da netko na tržnici starih stvari, jeftino kupi neku staru sliku. Pa se kasnije uspostavi da je to zaboravljena slika, nekoga velikoga slikara. Odjednom ta slika stoji i tisuću puta više od iznosa, koji je za nju plaćen na tržnici. Ono što ni prodavač niti slučajni kupac nisu vidjeli, vidjelo je iskusno oko stručnjaka. Napose je u arheologiji kod istraživanja starina, mnogo takvih zgoda. Nekakva na prvi pogled obična kamena ploča, postane silno dragocjena, kad se otkrije da je u nju ugraviran neki prastari natpis. Samo oštro i dalekovidno oko u običnosti, može prepoznati veličinu i posebnost. Danas na svetkovinu Kista Kralja, dok čitamo izvješće o Kristovoj muci, izgledalo je da je taj čovjek izgubio sve što je mogao izgubiti. Naviještao je Božje kraljevstvo, činio dobro, okupio učenike. A sada su ga svi napustili, osim one nekolicine najbližih. Narod mu je okrenuo leđa, dojučerašnji prijatelji se razbježali, a neprijatelji likovali. Nešto se slično zna događati i pred našim očima. S jedne strane vidimo patnju, nepravdu, bolest i smrt. U svojoj površnosti držimo sretnima one koji su u ovome svijetu i u ovome društvu uspješni, bogati, slavni i utjecajni. Ne zamjećujemo veličinu i uzvišenost onih koji s pouzdanjem u Boga nose svoj križ, nastojeći praštati svojim protivnicima ljubeći Boga i bližnje. Krist je do smrti bio poslušan svom nebeskom Ocu do smrti na križu. U potpunosti je ljubio svakoga čovjeka, praštao cariniku i bludnici pa i razbojniku na kruži raj obećao. I na nama je da slijedimo Krista u svom životu. Stoga se nećemo smatrati nesretnima i izgubljenima, pogode li nas različite životne nevolje i nedaće. To iako nimalo nije lako, prihvaćamo s vjerom nadom u bolje sutra. Dogodi li nam se da nas nepravedno optužuju, da nam okreću lađa naši najbliži, da se izvrću naše riječi i djela. Jer nam ne treba biti važan ljudski sud, osobito onaj pakosni i zlobni. U Očenašu molimo da dođe Božje kraljevstvo, već sada i ovdje – među nama i u našim srcima. Kraljevstvo kako veli današnja molitva Crkve: „istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.“
U masmedijima se često opisuje život, kraljevskih obitelji i njihovih članova. Riječ ‘kralj’ još uvijek ima u sebi neku magičnu privlačnost, jer dodiruje ljudsku čežnju za pravednim i mudrim vladarom. Kada se u vjerskom kontekstu razmišlja o ‘kralju’, valja imati pred očima prastaru kušnju da se zloupotrebi naslov ‘kralj’.
Tako su se, kraljevi i vladari često predstavljali kao zemaljski zastupnici nebeskoga božanstva. Pozivajući se na takvo shvaćanje Boga, sebe su vidjeli kao njegove zemaljske predstavnike, koji su imali pravo tražiti od podložnika poslušnost i podložnost.
Nasuprot svemu tome, današnje evanđelje povezuje naslov Krista-Kralja s Kristovom mukom. Isusovo kraljevstvo jasno se razlikuje od kraljevstva silnika i moćnika ovoga svijeta. Svetkovina Krista Kralja veže se uz Veliki petak. Naslov – kralj židovski – pričvršćen je na križ. To je čas posvemašnje nemoći Raspetoga. Jedina moć koju je Raspeti imao u tom trenutku, jest moć nad srcima ljudi. Ona se ne oslanja na oružje, već želi ljubavlju osvojiti ljude. I ta je ljubav istodobno svemoćna i nemoćna, ovisno o tome je li prihvaćena ili odbačena.
Ruski pisac Dostojevski u romanu ‘Braća Karamazovi’ donosi prigovor, koji Veliki Inkvizitor upućuje Isusu: „Da si dohvatio krunu i mač, svi bi ti se rado podložili. U jednoj te istoj ruci ujedinio bi vladavinu nad tijelima i dušama, i započelo bi kraljevstvo mira. Ti si to propustio…
Nisi sišao s križa kada su ti podrugljivo vikali: ‘Siđi s križa i povjerovat ćemo da si Sin Božji!’ Ti nisi sišao jer nisi htio preko čuda ljude učiniti robovima… Žudio si za slobodnom, a ne pomoću čuda iznuđenom ljubavlju….“
I zato, ozdravljenje današnjega svijeta ne može se ostvariti silom. Ono je moguće kada se ljudsko srce otvori Božjoj ljubavi, koja je pokazana prema nama u Isusu Kristu. I ove nedjelje Krist Kralj moli za našim euharistijskim stolom. Njegova predanost i bezuvjetna ljubav, poziva nas da prihvatimo najizvrsniji, kraljevski put ljubavi. Čija moć uspravlja i oslobađa ljude, pobjeđuje nasilje i mržnju među njima. Tko njemu služi, čini to dragovoljno na što smo i mi pozvani.
fra Mate Tadić
